juni / lipanj 2019. godine Brzi kolosijek za sporove male vrijednosti u Bosni i Hercegovini Komparativna analiza i prijedlozi za reforme Juni/lipanj 2019. godine 3 © 2019 The World Bank 1818 H Street NW, Washington DC 20433 Telephone: 202-473-1000; Internet: www.worldbank.org Neka prava pridržana Ovaj rad proizvod je osoblja Svjetske banke. Nalazi, tumačenja i zaključci izraženi u ovom radu ne odražavaju nužno stavove izvršnih direktora Svjetske banke niti vlada koje oni predstavljaju. Svjetska banka ne jamči tačnost podataka sadržanih u ovom radu. Granice, boje, denominacije i druge informacije prikazane na bilo kojoj karti u ovom radu ne podrazumijevaju nikakav sud na strani Svjetske banke u vezi s pravnim statusom bilo koje teritorije, kao ni potvrdu niti prihvatanje takvih granica. Prava i dopuštenja Materijal u ovom radu podliježe autorskim pravima. Zato što Svjetska banka potiče širenje svoga znanja, ovaj rad može se reproducirati, u cijelosti ili djelimično, u nekomercijalne svrhe, sve dok se daje puna atribucija ovom radu. Atribucija—Molimo citirati ovaj rad kako slijedi: Svjetska banka. 2019. “Brzi kolosijek za sporove male vrijednosti u Bosni i Hercegovini: Komparativna analiza i prijedlozi za reforme.” © Svjetska banka. Svi upiti o pravima i licencama, uključujući supsidijarna prava, trebaju se uputiti Publikacijama Svjetske banke, Grupacija Svjetske banke, 1818 H Street NW, Washington, DC 20433, USA; faks: 202-522-2625; e-mail: pubrights@worldbank.org. Izradu ovog materijala finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva putem sredstava UK aid, a stavovi iznijeti ovdje ne odražavaju nužno zvanične stavove Vlade Ujedinjenog Kraljevstva. 4 SADRŽAJ O ovom izvještaju ___________________________________________________________ 7 Priznanja __________________________________________________________________ 8 Akronimi __________________________________________________________________ 9 Rezime ___________________________________________________________________ 11 1. Pozadina _______________________________________________________________ 14 2. Metodologija ____________________________________________________________ 15 3. Sporovi male vrijednosti i procedure izvršenja za neosporena potraživanja ___________ 17 4. Tok predmeta u sporovima male vrijednosti u BiH ______________________________ 20 5. Pragovi za sporove male vrijednosti __________________________________________ 26 6. Takse __________________________________________________________________ 30 7. Podnošenje tužbe ________________________________________________________ 36 8. Sakupljanje dokaza _______________________________________________________ 39 9. Princip adversarnog postupka ______________________________________________ 42 10. Pripremanje predmeta ___________________________________________________ 45 11. Glavno ročište __________________________________________________________ 47 12. Rokovi ________________________________________________________________ 49 13. Sadržaj presude _________________________________________________________ 51 14. Presuda zbog propuštanja ________________________________________________ 52 15. Razlozi za žalbu _________________________________________________________ 53 16. Takse na žalbe __________________________________________________________ 55 17. Pravila drugostepenog postupka ___________________________________________ 57 18. Alternativno rješavanje sporova ____________________________________________ 58 19. Zaključci _______________________________________________________________ 60 Aneks 1: Nalazi i preporuke __________________________________________________ 62 Aneks 2: Lista konsultovanih interesnih strana ___________________________________ 67 Aneks 3: Reference _________________________________________________________ 68 Aneks 4: Istorijski pregled razvoja sporova male vrijednosti _________________________ 72 Aneks 5: Pristupi regulisanju sporova male vrijednosti _____________________________ 75 Aneks 6: Elektronska anketa __________________________________________________ 77 5 6 O ovom izvještaju Ovaj Izvještaj izrađen je u okviru Projekta tehničke pomoći za privredno pravosuđe u Bosni i Hercegovini (Projekt) financiranog iz Uzajamnog fonda Velike Britanije za dobru upravu i reformu investicione klime. Cilj Projekta je podržati pravosudn e institucije u implementaciji reformi kojima se poboljšava efikasnost i pristup privrednom pravosuđu u BiH, nadovezujući se na preporuke Studije izvodljivosti o unapređenju upravljanja privrednim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) iz 2016. godine koju je finansirala Velika Britanija. Projekt je dio šire inicijative Svjetske banke da podigne svijest o mogućnostima za reforme i informira politički dijalog o efikasnosti, kvalitetu i pristupu pravosuđu u zemljama Zapadnog Balkana s ciljem poboljšanja učinkovitosti pravosudnih sistema u tim zemljama. Projekt se sastoji od pet komponenti, kako slijedi: (1) jačanje privrednih odjeljenja odnosno privrednih sudova u FBiH i Republici Srpskoj (RS) putem analize broja predmeta i radnog opterećenja, kao i davanja preporuka za preuređenje postupaka, smanjenje zaostataka i jačanje upravljanja sudovima; (2) ubrzavanje rješavanja sporova male vrijednosti na osnovu rezultata komparativne pravne analize parničnog postupka u BiH i u nekoliko zemalja Evropske unije; (3) povećanje pristupa pravosuđu za mikro, mala i srednja preduzeća (MMSP- ovi) putem izrade vodiča za povećanje pravne pismenosti među firmama; (4) izgradnja kapaciteta kroz razvoj i implementaciju kolegijalnog savjetovanja i dodatne edukacije za sudije na privrednom referatu; i (5) provedba procesnih reformi radi zatvaranja praznina i smanjenja uskih grla u procesuiranju predmeta putem prijedloga zakonodavnih izmjena. Ovaj izvještaj isporučen je u okviru 2. komponente Projekta. On ispituje procesno zakonodavstvo i sudsku praksu za rješavanje sporova male vrijednosti u Austriji, Danskoj, Estoniji, Njemačkoj, Letoniji i Sloveniji i poredi ih sa procedurama u Bosni i Hercegovini (BiH) u cilju ocjenjivanja efikasnosti procedura u BiH i pružanja primjenjivih preporuka za njihovu optimizaciju. 7 Priznanja Izvještaj je pripremio tim Svjetske banke koji su vodili gospodin Roberto O. Panzardi i gospođa Zuhra Osmanović-Pašić (vođe projektnog tima). Autor izvještaja je gospođa Svetozara Petkova. Izvještaju su takođe doprinijela stručna znanja izvjestilaca za pojedinačne zemlje, gospođe Tamare Klarić (BiH), gospodina Georga Stawa (Austrija), gospođe Annette Hastrup (Danska), gospođe Meeli Kaur (Estonija), gospođe Anne Tönies-Bambalske (Njemačka), gospođe Dane Rone (Letonija) i gospođe Karmen Ceranja (Slovenija), koji su analizirali zakonski okvir i sudske prakse uporednih zemalja. Gospođa Runyararo Gladys Senderayi obezbijedila je vrijedne preporuke i lektorsko usmjeravanje. Članovi tima se žele zahvaliti članovima i osoblju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), zvaničnicima iz ministarstava pravde, advokatskih komora, centara za obuku u pravosuđu, privrednih komora, te sudijama, sudskim pomoćnicima, advokatima i privrednim društvima u BiH za njihove uvide koji su obezbijedili informacije za ovo istraživanje i obogatili ga. Autor odaje priznanje vrijednom doprinosu gospođe Georgie Harley, čije ideje i entuzijazam su inspirisali ovo istraživanje. 8 Akronimi BD Brčko Distrikt BiH Bosna i Hercegovina CEPEJ Komisija Savjeta Evrope za efikasnost sudstva (Council of Europe European Commission for the Efficiency of Justice) CoE Savjet Evrope (Council of Europe) ECHR Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (European Convention of Human Rights and Fundamental Freedoms) ECtHR Evropski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights) FBiH Federacija Bosne i Hercegovine HJPC Visoko sudsko i tužilačko vijeće (High Judicial and Prosecutorial Council) RS Republika Srpska SFRJ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SOKOJ Sistem za elektronsko podnošenje i procesuiranje komunalnih tužbi u BiH WB Svjetska banka (World Bank) 9 10 Rezime 1. Svrha izvještaja. Svrha ovog izvještaja je sprovođenje komparativne analize postupaka za rješavanje sporova male vrijednosti u Bosni i Hercegovini (BiH) i obezbjeđenje preporuka za unapređivanje ovih postupaka, na osnovu lekcija naučenih u uporednim jurisdikcijama: Austriji, Danskoj, Estoniji, Njemačkoj, Letoniji i Sloveniji. Izvještaj predstavlja rezultat projekta tehničke podrške koji je osmišljen da unaprijedi poslovnu klimu u BiH kroz brže procesuiranje privrednih predmeta, i koristi informacije iz šire inicijative Svjetske banke usmjerene ka informisanju dijaloga o pravosudnoj politici i reformama na Zapadnom Balkanu. Analiza je prije svega namijenjena pravnoj zajednici u BiH, uključujući donosioce politika, sudije, advokate i akademske krugove. 2. Definicija sporova male vrijednosti i obuhvat izvještaja. Postupci za sporove male vrijednosti osmišljeni su za rješavanje građanskih i privrednih sporova ispod određene vrijednosti, na način koji je jednostavniji, brži i jeftiniji od opće procedure. Procedura za sporove male vrijednosti u BiH primjenljiva je na građanske i privredne sporove u iznosu manjem od 5.000 KM (oko 2.550 EUR). U smislu obuhvata, ovaj izvještaj pokriva kako privredne tako i građanske sporove male vrijednosti. Razlog je to što se isti postupak primjenjuje na obje vrste predmeta. Izvještaj je prije svega usmjeren na Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republiku Srpsku (RS), zbog toga što je stepen opterećenja predmetima u Distriktu Brčko (BD) zanemarljiv. Ipak, istraživanje uključuje pregled sva tri procesna zakona i 13 različitih zakona o sudskim taksama koji su primjenjivi u BiH. 3. Sporovi male vrijednosti i postupci izvršenja za neosporena potraživanja. U okviru istraživanja razmatra se efekat koji definicija vjerodostojne isprave ima na količinu predmeta sporova male vrijednosti. Preporučuje se proširivanje definicije vjerodostojne isprave, pošto njen mali obim u BiH rezultuje izuzetno velikom količinom sporova male vrijednosti. Trenutna definicija nije samo prilično uska, već se i razlikuje u različitim entitetima. Sudovi su trenutno preopterećeni sporovima male vrijednosti za račune za komunalne usluge. Da bi se ta situacija riješila, BiH bi mogla da proširi definiciju vjerodostojne isprave tako da ona obuhvata sve tipove potraživanja za komunalne usluge. U dugoročnom periodu, BiH bi mogla da razmotri ponovno uvođenje postupka platnog naloga, kako bi se sudovi oslobodili građanskih i privrednih nekomunalnih predmeta u kojima dužnik ne osporava potraživanje . 4. Tok predmeta sporova male vrijednosti u BiH. Sporovi male vrijednosti u BiH su prisutni u veoma velikim relativnim količinama u odnosu na opšte građanske i privredne predmete, što naglašava njihovu važnost u pravnom sistemu zemlje. Podaci o trajanju predmeta ukazuju da, ukupno gledano, postupci sporova male vrijednosti nisu kraći od opštih postupaka, a nekada traju čak i znatno duže. To znači da pojednostavljena pravila ne rezultuju bržim i jeftinijim rješavanjem sporova male vrijednosti. 5. Pragovi za sporove male vrijednosti. Dva pitanja se pojavljuju u vezi sa pragom za postupke za sporove male vrijednosti u BiH. Prvo, prag je relativno visok. Prema tome, postupci su primjenjivi na široki spektar predmeta. To, sa svoje strane, znači da bi pravna zajednica mogla da sa oprezom pristupi razmatranju uvođenja dodatnih pojednostavljenja postupka, pošto bi velika količina predmeta bila izložena uticaju takve reforme. Imajući u vidu potencijalne otpore, BiH bi mogla da uvede dodatni, niži prag, na koji bi se primjenjivala ta nova pojednostavljenja. Drugo, sudije u BiH nemaju slobodu odlučivanja o tome da li da 11 primjenjuju postupak za sporove male vrijednosti ili ne. Ako se postupak dodatno pojednostavi, bilo bi od pomoći i da se sudijama da sloboda u odlučivanju da ne primijene postupak za sporove male vrijednosti na kompleksne predmete, iako je njihova vrijednost ispod praga. 6. Takse. BiH se sastoji od mnogo jurisdikcija, pri čemu svaka ima svoja pravila o taksama. Štaviše, postoji nekoliko taksi u okviru jedne instance (za tužbu, za presudu i ponekad za odgovor na tužbu). S druge strane, u svim zemljama sa kojima je izvršeno poređenje, plaća se jedna jedinstvena taksa po jednoj instanci. Zahtijevanje plaćanja različitih taksi po sudskoj instanci suprotno je od međunarodno priznate prakse i opterećujuće je za sudove. Bilo bi korisno kada bi se pravila izmijenila tako da se zahtijeva da se jedinstvena sudska taksa plati prije pokretanja parnice. To bi demotivisalo obijesna parničenja, uštedilo vrijeme sudijama i sudskim službenicima, a institucije nadležne za izvršenje oslobodilo napora koje ulažu u naplatu neplaćenih taksi. 7. Podnošenje tužbe. Prema najboljim priznatim međunarodnim praksama, tužbe u sporovima male vrijednosti se podnose ili elektronski, preko jedinstvenog pravosudnog portala, ili, ako takav portal nije dostupan, putem strukturiranih obrazaca koji olakšavaju proces za sudije i za stranke. U BiH, sistem SOKOP1 omogućava elektronsko podnošenje komunalnih tužbi. Ne postoje obrasci ni opcije za elektronsko podnošenje tužbi koje nisu komunalne prirode. U kratkoročnom periodu se preporučuje uvođenje obaveznih obrazaca, kako za podnošenje tužbe, tako i za odgovor tuženog, za sporove koji nisu komunalne prirode. U dugoročnom periodu mogla bi da se uvede opcija za podnošenje svih tužbi preko elektronskog portala. 8. Izvođenje dokaza. U većini jurisdikcija izvođenje dokaza u sporovima male vrijednosti je pojednostavljeno. Pojednostavljenja imaju dva primarna oblika: uvode se strožije ocjene relevantnosti i/ili pojednostavljuje se oblik u kojem se dokazi izvode. Postupci u BiH ne uključuju nijedno od ovih pojednostavljenja. Kao rezultat toga, čak i u slučajevima sa minimalnom vrijednošću, prvostepeni sud može da sasluša brojne svjedoke i prihvati vještačenja, dok troškovi ovih radnji mogu višestruko da premaše vrijednost spora. Preporučuje se da BiH razmotri uvođenje strožije ocjene relevantn osti dokaza, da se pojednostavi oblik dokaza i da se ograniči korišćenje vještačenja u slučajevima u kojima je vrijednost spora veoma niska. 9. Ročišta. BiH zahtijeva dva ročišta, kako za sporove male vrijednosti, tako i za opšte sporove; pripremno ročište, a nakon toga glavno ročište. U mnogim uporednim jurisdikcijama je dozvoljeno da se sporovi male vrijednosti sprovode pisanim putem. BiH bi trebalo da razmotri izmjene svojih procedura u skladu sa ovim, predviđajući da se sporovi male vrijednosti sprovode pisanim putem, po pravilu, osim u slučaju da jedna od strana eksplicitno zatraži ročište. Alternativno, predmet može da se procesuira bez pripremnog ročišta, osim u slučaju da sud odluči, na osnovu kompleksnosti predmeta, da je pr ipremno ročište neophodno. Pravilo koje dozvoljava izostavljanje pripremnog ročišta sada je primjenjivo samo u RS i to samo za privredne predmete. 10. Rokovi. Za razliku od uporednih jurisdikcija, BiH je skratila samo nekoliko rokova u postupku za sporove male vrijednosti i to nema značajan efekat na trajanje predmeta. 1 Sistem za elektronsko podnošenje i procesuiranje komunalnih tužbi u BiH. 12 Uvođenje kraćih rokova, sličnih onima koji se koriste u prekograničnom postupku u EU, podstaklo bi brže rješavanje predmeta u sporovima male vrijednosti. 11. Sadržaj presude. U BiH nema razlike između sadržaja presude koja se izriče u predmetu spora male vrijednosti i one koja se izriče u redovnom predmetu. Za razliku od toga, u mnogim od uporednih jurisdikcija, određeni elementi presude se izostavljaju u predmetima sporova male vrijednosti. Na ovaj način se štedi vrijeme sudija, koje bi se inače trošilo na pripremanje nacrta dugačkih presuda. BiH bi mogla da pojednostavi zahtjeve vezane za sadržaj presuda za predmete u sporovima male vrijednosti. Na primjer, umjesto uključivanja svih činjenica i dokaza koji su izneseni u predmetu, kada piše presudu sudija može da ima opciju da uključi samo one činjenice za koje smatra da su utvrđene i dokaze na kojima se presuda zasniva. 12. Presuda zbog propuštanja. Prema opštem postupku i postupku za sporove male vrijednosti u BiH, ako tuženi kojem je tužba uredno dostavljena ne odgovori na nju, sud izriče presudu zbog propuštanja, ako je zahtjev za njeno donošenje bio sadržan u tužbi . Zahtjev je formalnost, ali ako izostane, sud je spriječen da zatvori predmet. BiH bi mogla da ojača ovo pravilo u predmetima sporova male vrijednosti, time što bi se predvidjelo da bi, ako tuženi kojem je tužba uredno dostavljena ne odgovori na nju, sud trebalo da izrekne presudu zbog propuštanja, čak i u odsustvu eksplicitnog zahtjeva tužioca. Ista posljedica bi trebalo da bude predviđena za tuženog kome je uredno dostavljena tužba, a koji podnese samo formalni odgovor na tužbu i ne pojavi se na zakazanom ročištu. 13. Pravila drugostepenog postupka. Na drugom stepenu nema nikakvih pojednostavljenih postupaka za sporove male vrijednosti u BiH. Sudije u drugom stepenu provode jednako vremena i ulažu jednako napora u predmete u sporovima male vrijednosti kao i u opšte predmete. U presudama u sporovima male vrijednosti razlozi za žalbu su ograničeni. Prema tome, očekuje se da bi vrlo mali broj predmeta u sporovima male vrijednosti trebalo da dođe do drugostepenog suda; međutim, značajan broj predmeta sporova male vrijednosti ipak se razmatra u drugom stepenu. Prema tome, bilo bi korisno da se pojednostavljeni postupci uvedu i u drugostepenim sudovima. Pojednostavljenje bi, na primjer, moglo uključivati razmatranje predmeta od strane samo jednog sudije, umjesto od strane vijeća od tri sudije. 14. Alternativno rješavanje sporova. Medijacija se često smatra isplativim načinom za rješavanje sporova male vrijednosti. Većina evropskih država, međutim, ima problema sa podsticanjem korišćenja medijacije. Uvođenje obaveznih inicijalnih sesija medijacije za određene tipove predmeta izgleda obećavajuće. Iskustva iz Njemačke pokazuju da obavezna medijacija nije prikladna za sve tipove sporova male vrijednosti. Međutim, mogla bi biti prikladna za određene, usko definisane kategorije predmeta. Bilo bi važno prikupiti dodatne empirijske dokaze iz zemalja koje su u svoje postupke uključile obaveznu inicijalnu medijaciju, prije prilagođavanja tog postupka i njegovog korišćenja za određene tipove predmeta male vrijednosti u BiH (npr. susjedski sporovi, sporovi za ljekarske greške, tužbe iz osiguranja). 15. Opšti zaključak. Opšti zaključak izvještaja je da postupak za sporove male vrijednosti u BiH uključuje minimalna pojednostavljenja. Kao rezultat toga, on nije ni jeftiniji ni kraći od opšteg postupka. Da bi procedura bila djelotvorna i služila svojoj svrsi, trebalo bi da bude reformisana kroz uvođenje značajnih pojednostavljenja. Izvještaj nudi cijeli izbornik opcija za vrste pojednostavljenja koja bi omogućila da postupak za sporove male vrijednosti u BiH 13 ostvari svoju svrhu, odnosno da omogući brže i jeftinije rješavanje u sporovima male vrijednosti u odnosu na opšti postupak. 1. Pozadina 16. U posljednjim godinama2 se sporovima male vrijednosti poklanja povećana pažnja. Svjetska banka razmatra ovo pitanje u različitim dokumentima. U prominentnoj publikaciji Svjetske banke, Doing Business (Lakoća poslovanja) prepoznaje se da „sudovi za sporove male vrijednosti, ili pojednostavljeni postupci za sporove male vrijednosti, kao oblik pravosuđa sa kojim se opšta javnost najvjerovatnije sreće, igraju posebnu ulogu u izgradnji povjerenja javnosti i pouzdanosti u pravosudni sistem. Oni pomažu da se ostvare moderni ciljevi efikasnosti i isplativosti kroz obezbjeđenje mehanizma za brzo i jeftino rješavanje pravnih sporova koji uključuju male iznose novca. Pored toga, oni imaju tendenciju da smanje broj zaostalih neriješenih slučajeva i opterećenje predmetima u višim sudovima.“3 Posljedično, Svjetska banka prepoznaje postojanje suda za sporove male vrijednosti ili pojednostavljenog postupka za sporove male vrijednosti kao dobru praksu prilikom ocjene indikatora za Izvršavanje Ugovora.4 17. U 2017. godini, kroz projekat koji je finansiran iz nizozemske Inicijative za vladavinu prava, Svjetska banka je sprovela komparativnu analizu postupaka za sporove male vrijednosti u državama članicama EU.5 Izvještaj je naglasio glavne odlike postupaka u sporovima male vrijednosti i dao niz preporuka i opcija za zemlje koje su željele da uvedu postupke za sporove male vrijednosti ili da sprovedu reformu i unaprijede postojeće postupke. Izvještaj je predstavljen na Zapadnom Balkanu i izazvao je značajan interes. Reformske opcije koje su predložene u njemu su, međutim, zahtijevale dodatnu elaboraciju kako bi se mogle sprovesti i prilagoditi pravnom kontekstu BiH; tekuća tehnička podrška predstavlja nadgradnju na taj zadatak. 18. Studija o Unapređivanju upravljanja privrednim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine sprovedena 2016. godine identifikovala je sporove male vrijednosti kao jedan od najproblematičnijih tipova predmeta u FBiH. Za predmete u sporovima male vrijednosti utvrđeno je da pretjerano dugo traju (tzv. vrijeme dispozicije); prosječno trajanje za sporove male vrijednosti iznosilo je 702 dana, što je četiri puta duže od srednje vrijednosti Savjeta 2 Istorijski pregled razvoja postupka za sporove male vrijednosti dat je u Aneksu 4 ovog Izvještaja. 3 Vidjeti izvještaj Svjetske banke, Doing Business (Poslovanje), Sprovođenje ugovora, dobre prakse, na adresi http://www.doingbusiness.org/data/exploretopics/enforcing-contracts/good-practices#Introducing. 4 Trećina vrijednosti boda za ovaj indikator odnosi se na 'indeks strukture sudova i postupaka', koji ima pet komponenti, a dostupnost suda i/ili postupka za sporove male vrijednosti je jedna od tih komponenti. Ostale četiri komponente koje doprinose 'indeksu strukture sudova i postupaka' su : dostupnost specijalizovanog privrednog suda, odjeljenja ili odsjeka; dostupnost mjera obezbjeđenja; kriterijumi koji se koriste za dodjeljivanje predmeta sudijama, i dokazna težina svjedočenja žena. Vidjeti izvještaj Svjetske banke, Doing Business (Poslovanje), Metodologija za ocjenjivanje sprovođenja ugovora , na adresi http://www.doingbusiness.org/Methodology/Enforcing-Contracts. 5 Harley, Georgia; Said, Agnes Cristiana. 2017. Fast-tracking the resolution of minor disputes: experience from EU member states (Ubrzavanje rješavanja manjih sporova: iskustva iz država članica EU) (na engleskom jeziku). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke. http://documents.worldbank.org/curated/en/670181487131729316/Fast-tracking-the-resolution-of-minor- disputes-experience-from-EU-Member-States 14 Evrope koja iznosi 177 dana.6 Trajanje predmeta u sporovima male vrijednosti u FBiH nije samo predugo u poređenju sa prosječnim trajanjem u Evropi, već i u poređenju sa trajanjem opštih privrednih predmeta u zemlji. U 2015. godini, prosječno trajanje riješenih prvostepenih sporova male vrijednosti u FBiH iznosilo je 702 dana, u poređenju sa trajanjem opštih privrednih sporova na prvostepenim sudovima, koje je iznosilo 391 dan. U RS-u, trajanje riješenih prvostepenih sporova male vrijednosti iznosilo je 580 dana, u poređenju sa 789 dana potrebnih za opšte prvostepene privredne sporove.7 Situacija u FBiH je bila posebno paradoksalna obzirom da predmeti u sporovima male vrijednosti u principu treba da traju kraće od predmeta koji se procesuiraju u opštem postupku. Ako oni traju duže, onda to dovodi u pitanje svrhu postojanja posebnog kolosijeka za sporove male vrijednosti. U studiji je data preporuka da se unaprijedi postupak za sporove male vrijednosti u FBiH i da se razmotre opcije za njegovo unapređenje u RS-u. Kao nastavak rada na preporukama iz Studije, Svjetska banka i Uzajamni fond Ujedinjenog Kraljevstva za dobru upravu i reformu investicione klime su, u bliskoj koordinaciji sa VSTV-om, pokrenuli Program tehničke podrške za privredno pravosuđe. Ovaj izvještaj je razvijen u okviru komponente programa koja se odnosi na sporove male vrijednosti. 19. Ova analiza postupka za sporove male vrijednosti u BiH dolazi u prikladno vrijeme. Zakoni o parničnom postupku u entitetima BiH usvojeni su prije 16 godina, 2003. godine. Od tada je postupak ostao nepromijenjen, osim povećavanja praga sa 3.000 KM na 5.000 KM u 2013. godini. Sporovi male vrijednosti nisu privukli pažnju ni akademske literature u BiH. Pravo je vrijeme za kritičku ocjenu toga da li pravila postupka za sporove male vrijednosti ispunjavaju cilj osiguranja brže i jeftinije pravde u sporovima male vrijednosti, te za identifikaciju preporuka za njihovo unapređenje. Kako BiH i druge zemlje u regionu nastavljaju da sprovode reforme svojih pravosudnih sistema da bi omogućile konkurentno p oslovno okruženje koje podstiče rast privatnog sektora i ekonomski rast, poveća nje efikasnosti u procesuiranju sporova male vrijednosti postalo je prioritet i ključna ulazna tačka za reforme. S tim u vezi, analiza postojećih postupaka i načina njihovog unapređenja može pomoći u izradi reformskih scenarija koji bi mogli poslužiti kao poluga za reforme partnerima u BiH. 2. Metodologija 20. Ova komparativna analiza razmatra način na koji su postupci za rješavanje sporova male vrijednosti u građanskom i/ili privrednom pravosuđu regulisani u zakonu i implementirani u sudskoj praksi u šest jurisdikcija Evropske Unije (Austrija, Danska, Estonija, Njemačka, Letonija i Slovenija). Potom poredi postupke u državama članicama EU sa postupkom za sporove male vrijednosti u BiH. Na osnovu poređenja, analiza daje preporuke za unaprjeđenje postupka u sporovima male vrijednosti u BiH.8 6 Ibid., stranica 9. 7 Ibid., stranica 15. 8 Istraživanje je sprovedeno paralelno sa komparativnom analizom postupka za sporove male vrijednosti u Srbiji, koju finansira Višedonatorski uzajamni fond za podršku pravosudnom sektoru u Srbiji (Multi-Donor Trust Fund for Justice Sector Support in Serbia - MDTF-JSS). Istraživanje u Srbiji poredi postupak u Srbiji sa pravilima u šest istih jurisdikcija iz EU. Istovremeno napredovanje u dvije komparativne analize omogućilo je uzajamno obogaćivanje ideja između članova timova. Iako su komparativne informacije identične za oba izvještaja, nalazi i analitički naglasak su radikalno drugačiji, zbog značajnih razlika između postupaka za sporove male vrijednosti i upravnih struktura u BiH i u Srbiji. 15 21. Izbor jurisdikcija iz EU zasnovan je na nekoliko kriterijuma. Da bi se osigurala relevantnost, pravni sistemi izabranih jurisdikcija utemeljeni su na kontinentalnom pravu, imaju slične pravne sisteme kao BiH, i nemaju posebne sudove za sporove male vrijednosti. Da bi se osigurala različitost pristupa, tri izabrane jurisdikcije (Austrija, Njemačka i Danska) su među takozvanim „starim demokratijama“ zapadne Evrope, a preostale tri (Estonija, Letonija i Slovenija) predstavljaju zemlje istočne Evrope koje su nekada bile dio istočnog bloka. Konačno, da bi se ojačao kvalitativni aspekt ove analize, članovi tima su identifikovali zemlje koje imaju pravosudne sisteme sa relativno visokim učinkom, a na osnovu standarda Evropske komisije za efikasnost pravosuđa Vijeća Evrope (Council of Europe European Commission for the Efficiency of Justice - CEPEJ). Tamo gdje je to prikladno, istraživanje stavlja u isti okvir pravila za sporove male vrijednosti u zemlji sa pravilima za prekogranične sporove male vrijednosti u okviru Regulative (EC) br. 861/2007 Evropskog parlamenta i Vijeća kojom se uspostavlja evropski postupak za sporove male vrijednosti (u nastavku, Regulativa (EC) br. 861/2007). 22. Premisa analize je da se postupak za sporove male vrijednosti razlikuje od opšteg po tome što su određeni zahtjevi ublaženi, pojednostavljeni ili izostavljeni, kako bi se osigurao jeftiniji, brži i efikasniji postupak i kako bi se olakšao pristup pravdi. Prema tome, istraživački tim je usmjerio napore samo na one elemente postupka za sporove male vrijednosti (koji se u različitim zemljama naziva brzi postupak, pojednostavljeni postupak, pisani postupak itd.) koji odstupaju od opšteg parničnog postupka u određenoj zemlji. 23. Izvještaj je pripremljen na osnovu istraživanja iz ureda, konsultacija, kao i diskusija u fokus grupama i elektronske ankete pravne zajednice u BiH. Istraživanje iz ureda je obuhvatilo zakonski okvir, akademske radove i sudsku praksu, uključujući sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava (European Court of Human Rights - ECtHR). U istraživanju su korišteni obimni inputi izvjestilaca iz pojedinačnih zemalja (po jedan izvjestilac po jurisdikciji i jedan za BiH) sa fokusom na različite aspekte postupka za sporove male vrijednosti u odnosu na opšti postupak u svakoj od jurisdikcija. Održane su ukupno četiri diskusije u fokus grupama, dvije sa sudijama i dvije sa advokatima, u FBiH i u RS-u, kako bi se prikupila njihova mišljenja o reformama koje bi mogle biti prikladne u lokalnom kontekstu. Lista konsultovanih interesnih strana data je u Aneksu 2. Članovi tima su kroz elektronsku anketu prikupili mišljenja sudija, sudskih saradnika i advokata o različitim aspektima postupka u sporovima male vrijednosti i predloženim preporukama. Anketa je distribuirana preko adresara centara za obuku u pravosuđu, advokatskih komora i privrednih komora. Anketa je bila otvorena tri mjeseca i primljeno je 159 odgovora. Upitnik koji je korišten u anketi nalazi se u Aneksu 6. Rezultati ankete, koji su bili na bosanskom / srpskom / hrvatskom jeziku, dostupni su samo online. 24. Kompleksna struktura upravnog uređenja u BiH znači da se, unutar zemlje, sporovi male vrijednosti razmatraju u više različitih jurisdikcija. BiH je uspostavljena nakon raspada bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Izuzetno fragmentirana struktura upravnog uređenja u zemlji propisana je njenim Ustavom uspostavljenim Dejtonskim mirovnim sporazumom. U BiH postoji 14 relativno autonomnih jedinica: institucije BiH na nivou države; dva entiteta – FBiH i RS; autonomni Distrikt Brčko (BD); te 10 kantona u FBiH – svaki sa svojom izvršnom, zakonodavnom i sudskom granom i širokim funkcijama propisan ih Ustavom. U FBiH se i privredni predmeti i predmeti sporova male vrijednosti razmatraju u prvoj instanci u općinskim sudovima. U RS-u se svi privredni predmeti, uključujući privredne sporove male vrijednosti, rješavaju u prvoj instanci u okružnim privrednim sudovima, dok s u 16 parnični predmeti i sporovi male vrijednosti u građanskom pravu u nadležnosti osnovnih sudova. U BD-u su i parnični i privredni sporovi u nadležnosti Osnovnog suda BD -a. Svaka od te tri jurisdikcije ima svoj Zakon o parničnom postupku, oni jesu slični, ali ne i identični. Šta više, RS, BD i svaki od deset kantona imaju svoje zakone o sudskim taksama. Sud BiH9 takođe ima svoja pravila o taksama. Fokus ovog istraživanja je na FBiH i RS, pošto je opterećenje predmetima u BD-u relativno zanemarljivo. Ipak, u istraživanju se razmatraju sva tri proceduralna zakona koja su primjenjiva u BiH, kao i 13 različitih zakona o sudskim taksama koji su primjenjivi u zemlji. 25. Izvještaj je strukturiran u tri osnovna dijela. Najprije se okvirno predstavlja obuhvat analize i trenutna situacija vezano za sporove male vrijednosti u BiH, u smislu opterećenja predmetima, trajanja predmeta i zaostalih neriješenih predmeta. U drugom dijelu, izvještaj prati razvoj tipičnog postupka za spor male vrijednosti, razmatrajući ključne elemente kao što su takse; podnošenje tužbe; sakupljanje dokaza, uključujući nivo inicijative koja je prihvatljiva za sudije u adversarnim sistemima; pripremanje predmeta; ročišta; vremenski rokovi; presude; razlozi za žalbe; takse na žalbe; pravila za drugostepeni sud; te potencijal za alternativno rješavanje sporova u sporovima male vrijednosti. Konačno, u izvještaju se predstavljaju zaključci i preporuke. 3. Sporovi male vrijednosti i procedure izvršenja za neosporena potraživanja Nalazi: • Definicija vjerodostojne isprave u BiH je prilično uska i razlikuje se u različitim entitetima. Kao rezultat toga, sudovi su preopterećeni sporovima male vrijednosti za one vrste računa za komunalne usluge koji su isključeni iz postupaka naplate po vjerodostojnim ispravama. • Čak i kad bi se definicija vjerodostojne isprave proširila tako da obuhvata sva potraživanja za komunalne usluge, mnoge tužbe koje dužnik ne osporava i dalje bi išle u parnicu zbog toga što, za razliku od većine jurisdikcija u EU, BiH ne poznaje institut platnog naloga. Preporuke: • Proširiti definiciju vjerodostojne isprave u FBiH, BD-u i RS-u, tako da obuhvata sve vrste tužbi za komunalne usluge. • Razmotriti ponovno uvođenje platnog naloga, uz unapređenja zasnovana na najboljim priznatim praksama iz EU. 26. Važno je razlikovati sporove male vrijednosti od postupaka za izvršenje za neosporena potraživanja (u nastavku se oni zbog kraćeg izražavanja nazivaju 'neosporena potraživanja'). Na prvi pogled, razlika izgleda jasna. Sporovi male vrijednosti su parnični postupci koji su osmišljeni za rješavanje sporova ispod određene vrijednosti .10 Zbog male 9 U skladu sa Zakonom o parničnom postupku pred Sudom BiH, on ima nadležnost u sljedećim tipovima parničnih postupaka: (i) imovinski sporovi između BiH i entiteta, između BiH i Distrikta Brčko, između entiteta, između entiteta i Distrikta Brčko i između institucija BiH koje izvršavaju svoja javna ovlašćenja, (ii) imovinski sporovi koji proističu iz šteta koje su rezultat aktivnosti javnih nadležnih institucija BiH i njihovih zvaničnika i (iii) ostali imovinski sporovi u kojima je nadležnost Suda propisana zakonima BiH ili međunarodnim sporazumom. 10 Za razliku od BiH, većina analiziranih oblasti odgovornosti ne razlikuje građanske i privredne sporove male vrijednosti. Slovenija je jedina analizirana zemlja koja pravi takvu razliku. 17 vrijednosti spora, ovi postupci su jednostavniji od opštih. Pojednostavljenja mogu da budu manja ili značajna, u zavisnosti od jurisdikcije. Neosporena potraživanja11 su postupci u kojima povjerilac ima priliku da dobije izvršnu ispravu za neizmireno novčano potraživanje uz pretpostavku da dužnik priznaje potraživanje ili ne reaguje na njega. Ako dužnik uloži prigovor, međutim, onda bi neosporeno potraživanje nastavilo dalje u parnični postupak i, u zavisnosti od svoje vrijednosti, moglo završiti u okviru sporova male vrijednosti. Neosporena potraživanja obično uključuju dva tipa izvršnih postupaka: platni nalog (dostupan u većini evropskih zemalja) i izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave (obično dostupno u istočnoj Evropi). 27. Ako povjerilac ima novčano potraživanje od dužnika koje je ispod određene vrijednosti, on obično može da izabere da li će zahtijevati plaćanje putem izvršnog postupka za neosporena potraživanja ili putem parničnog postupka za sporove male vrijednosti. Ako se na određeno potraživanje mogu primijeniti oba postupka, većina povjerilaca odabrala bi izvršenje, pošto je to brže i jeftinije. Ako je, međutim, postupak izvršenja u nekoj zemlji nefunkcionalan ili je njegova primjenjivost veoma uska, onda bi se velika količina predmeta usmjeravala na sporove male vrijednosti. Prema tome, čak i ako definicija, obuhvat i odlike izvršnog postupka nisu dio pravila za sporove male vrijednosti, oni imaju direktan efekat na količinu predmeta koji ulaze na kolosijek za sporove male vrijednosti. 28. Jedini postupak za neosporena potraživanja u BiH je izvršenje zasnovano na vjerodostojnoj ispravi. Za razliku od većine jurisdikcija u EU, BiH ne poznaje institut platnog naloga. Obim postupka izvršenja kroz vjerodostojne isprave razlikuje se u različitim dijelovima BiH. U FBiH je procedura primjenjiva na potraživanja koja proističu iz mjenica, čekova, računa ili izvoda iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga vodosnabdijevanja, grijanja i odvoza smeća. Obim je širi u RS-u i BD-u. U BD-u on uključuje i takse za radio i televiziju i usluge javnog parkinga. U RS-u je obuhvat širi i od obuhvata u BD-u i uključuje i telekomunikacione usluge i članarinu u advokatskoj komori, ali isključuje usluge javnih parkinga. 29. Ukupno gledano, obim vjerodostojnih isprava, pa time i izvršenja neosporenih potraživanja u BiH je prilično uzak u poređenju sa većinom jurisdikcija EU. Na primjer, u uporednim zemljama, postupak za neosporena potraživanja (obično platni nalog) može se inicirati u odnosu na bilo koje novčano potraživanje, bez zahtjeva za zvaničnim dokazima, tj. računa za komunalne usluge ili drugog zvaničnog dokumenta.12 U BiH bi mnogi od tih sporova 11 Termin „neosporena potraživanja“ zvanično je uveden u Regulativi (EC) br. 805/2004 Evropskog parlamenta i vijeća od 21. aprila / travnja 2004. godine kojom se stvara Evropski nalog za izvršenje za neosporena potraživanja. U okviru njenog člana 3, potraživanje se može smatrati neosporenim ako: (a) dužnik se direktno saglasio sa tim kroz priznanje ili kroz namirenje koje je odobrio sud ili koje je zaključeno pred sudom u toku postupka; ili (b) dužnik nije nikad prigovorio na to, u skladu sa relevantnim proceduralnim zahtjevima u sklad u sa zakonom države članice porijekla, u toku sudskog postupka; ili (c) dužnik se nije pojavio ili nije zastupan na sudskom ročištu koje se odnosi na tužbu za to potraživanje, nakon što je inicijalno uložio prigovor na tužbu u toku sudskog postupka, uz uslov da takvo ponašanje predstavlja prećutno priznanje tužbe ili činjenica koje navodi povjerilac u skladu sa zakonom države članice porijekla; ili (d) dužnik se direktno saglasio sa tim u formi javne isprave. 12 Na primjer, u Estoniji, postupak platnog naloga primjenjiv je na tužbe protiv drugog lica koje proizlaze iz privatnog pravnog odnosa koji je usmjeren na isplatu određene sume novca. Postupak se ne primjenjuje na neugovorena potraživanja, osim onim koja proizlaze iz Akta o osiguranju od odgovornosti trećeg lica za upravljanje motornim vozilima ili potraživanja u kojima je dužnik priznao obavezu , ili ako je sklopljen drugačiji 18 išli kroz postupak za sporove male vrijednosti ili opšti parnični postupak. U FBiH, masovne tužbe kao što su one za održavanje zgrada ili po osnovu računa za mobilnu telefoniju, kao i svi slučajevi duga između građana i preduzeća, idu direktno u parnicu.13 U RS-u se takođe većina tih tužbi, sa izuzetkom računa za mobilnu telefoniju, rješava parnično, umjesto da se ide direktno u izvršni postupak. Za razliku od toga, u većini zemalja EU takve tužbe koriste postupak platnog naloga i rezultuju parnicom samo ako dužnik uloži prigovor. Kao rezultat toga, slučajevi koji idu preko izvršnog postupka u drugim jurisdikcijama nastavljaju kao sporovi male vrijednosti ili opšti parnični sporovi u BiH, zavisno od svoje vrijednosti. 30. Kolosijek za sporove male vrijednosti može da bude preplavljen predmetima iz još jednog razloga: dužnici mogu ulagati prigovore protiv veoma velikog procenta platnih naloga (u slučaju da taj postupak postoji) ili vjerodostojnih isprava. U većini jurisdikcija, tužbe na koje je prigovoreno prosljeđuju se u građanski parnični postupak. Ako su male vrijednosti, mogu se procesuirati preko kolosijeka za sporove male vrijednosti. Prema tome, stopa prigovora na ove izvršne isprave ima direktan efekat na količinu predmeta koji se procesuiraju preko kolosijeka za sporove male vrijednosti. U tipičnom slučaju, u zemljama u kojima postupci za neosporena potraživanja funkcionišu dobro, stopa prigovora je oko 10%.14 Ako procenat prigovora u jurisdikciji uveliko premašuje taj broj, vrijedi truda ponovo razmotriti pravila, razmotriti uporedne primjere, sprovesti informativne kampanje i poduzeti mjere kako bi se osiguralo da dužnici ne podnose prigovore radi samih prigovora.15 Međutim, da bi se to uradilo, važno je prije svega posjedovati tačne statističke podatke o procentu prigovora. Mnoge zemlje ne prikupljaju takve statistike. 31. Odnos između sporova male vrijednosti i postupka izvršenja za neosporena potraživanja u pravosuđu oblikuje upotrebu postupaka za sporove male vrijednosti. Ako jurisdikcija ima relativno usku definiciju neosporenih potraživanja, a to je kombinovano sa visokim procentom prigovora na platne naloge ili vjerodostojne isprave, ovo može rezultovati stanjem u kojem se postupak za sporove male vrijednosti koristi za procesuiranje mnogo veće količine predmeta od one za koju je postupak osmišljen. sporazum koji zahtijeva izvršenje. Postupak se ne primjenjuje ni na potraživanja za nadoknadu štete koja nije vlasnička. 13 Isto se odnosi na račune za električnu energiju, iako su takve parnice rijetke, često zbog činjenice da pružalac usluga snabdijevanja električnom energijom može da isključi snabdijevanje za konkretnog potrošača. Kao rezultat, takvi slučajevi su rijetki. 14 U Sloveniji dužnici ulažu prigovor u otprilike 11% slučajeva. Vidjeti rad Strojin, Gregor. 2012, Building Interoperability for European Civil Proceedings Online, Case study – Slovenia (Izgradnja interoperabilnosti za evropske parnične postupke na mreži, studija slučaja - Slovenija), stranica 39 na adresi http://www.irsig.cnr.it/BIEPCO/documents/case_studies/COVL%20Slovenia%20case%20study%2025042012.p df. U Mađarskoj je procenat pritužbi nešto ispod 7%. Vidjeti statističke informacije (na mađarskom) koje su dostupne na adresi: http://birosag.hu/sites/default/files/allomanyok/Mailath-palyazat-erdmenyek/MGyTP-P- B-3-Szabados_Janos-Kiserteku_perek_A_gyorsabb_jobb.pdf. U Estoniji dužnici ulažu prigovor u otprilike 10% slučajeva. (Na osnovu statistike iz 2013. i 2014. godine i vezano za predmete u kojima je dužnik fizičko lice.) 15 Dodatno razmatranje ovih pitanja možete vidjeti u radu Petkova, Svetozara; Harley, Georgia. 2017. Towards effective enforcement of uncontested monetary claims: lessons from Eastern and Central Europe (Ka djelotvornom izvršenju neosporenih novčanih potraživanja: lekcije iz istočne i centralne Evrope). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke. http://documents.worldbank.org/curated/en/748601499954362710/Towards- effective-enforcement-of-uncontested-monetary-claims-lessons-from-Eastern-and-Central-Europe. 19 32. Da bi se smanjila količina nadolazećih sporova male vrijednosti, BiH bi mogla da razmotri proširivanje svoje definicije vjerodostojne isprave. U FBiH, u kojoj postupak izvršenja zasnovan na vjerodostojnoj ispravi ima najužu primjenljivost, sudovi su preopterećeni sporovima male vrijednosti za komunalne račune koji nisu uključeni u definiciju vjerodostojne isprave. Učesnici u obje diskusije na fokus grupama održane u FBiH izrazili su snažnu podršku za proširivanje definicije vjerodostojne isprave tako da ona obuhvati sve tipove računa za komunalne usluge. 33. Pored proširivanja definicije vjerodostojne isprave, BiH bi mogla da ponovo uvede postupak platnog naloga.16 Na ovaj način bi se građansko i privredno pravosuđe oslobodilo predmeta u kojima dužnici ne osporavaju potraživanja i usmjerilo se na stvarne sporove. Postoje bojazni da bi postupak platnog naloga mogli da zloupotrebljavaju povjerioci čije tužbe nisu legitimne. Postoje, međutim, i zemlje EU koje imaju dovoljno iskustava sa ovim postupkom i iz tih zemalja bi se mogle izvući lekcije za uspostavljanje mjera kojim bi se zloupotrebe svele na minimum.17 34. Konačno, BiH bi mogla da razmotri načine za optimizaciju postupka za neosporena potraživanja (bez obzira na to da li to uključuje samo izvršenje zasnovano na vjerodostojnoj ispravi ili i platni nalog) koji navodno stvara značajan teret zaostalih neriješenih predmeta, npr. kroz centralizaciju ili pretvaranje postupka u elektronski postupak.18 BiH bi takođe mogla da počne da prati procenat prigovora u postupku za izvršenje zasnovanom na vjerodostojnoj ispravi (i u postupku platnog naloga, ako se on ponovo uvede). Ako je procenat prigovora pretjeran, mogle bi da se sprovedu mjere za demotivisanje obijesnih predmeta. 4. Tok predmeta u sporovima male vrijednosti u BiH Nalazi: • Količine sporova male vrijednosti u BiH su relativno gledano veoma velike i to nije izazvano samo potraživanjima za komunalne usluge. • Postupak za sporove male vrijednosti nije kraći od opšteg postupka, a nekada je čak i duži. Preporuke: • Proširiti definiciju vjerodostojne isprave u FBiH, BD-u i RS-u tako da obuhvati sve tipove potraživanja za komunalne usluge. • Ubrzati sporove male vrijednosti uključivanjem većeg broja pojednostavljenja, kako se razmatra u odgovarajućim odjeljcima ovog izvještaja. 35. Sporovi male vrijednosti u BiH pojavljuju se u veoma velikim količinama iz dva primarna razloga. Kao prvo, u zemlji nema postupka platnog naloga. Kao rezultat toga, sva 16 Taj postupak je postojao u zakonskom okviru BiH ali je ukinut 2000. godine u BD-u i 2003. godine u FBiH i RS- u, pretpostavlja se zbog bojazni vezanih za zloupotrebu postupka. 17 Najveći dio zloupotreba takvih postupaka dešava se kada se dužnicima izvršna javna isprava ne uruči lično (npr. zato što ih se ne pronađe na njihovoj adresi) i napravi se pretpostavka uručenja, npr. objavljivanjem na oglasnoj ploči suda. Da bi se izbjegle takve zloupotrebe, zakon Estonije, na primjer, predviđa da nalog za plaćanje postaje efektivan samo ako je dužniku uručen lično i ako on nije uložio prigovor. Ako do ličnog uručenja nije došlo, postupak ide dalje preko kolosijeka za parnice, obično kao spor male vrijednosti. 18 Razmatranje komparativnih primjera i načina za optimizaciju izvršenja neosporenih novčanih potraživanja možete vidjeti u radu Petkova, Svetozara; Harley, Georgia. 2017. Towards effective enforcement of uncontested monetary claims: lessons from Eastern and Central Europe (Ka djelotvornom izvršenju neosporenih novčanih potraživanja: lekcije iz istočne i centralne Evrope). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke. 20 novčana potraživanja ispod određene vrijednosti koja ne ispunjavaju uslove iz definicije vjerodostojne isprave moraju se procesuirati putem postupka za sporove male vrijednosti, bez opcije za povjerioca da testira da li bi dužnik uložio prigovor ili ne. D rugo, jedini postojeći tip postupka za neosporena potraživanja u BiH, konkretno izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, tako je usko definisan da je mnogo tipova masovnih tužbi isključeno i umjesto toga se mora procesuirati kroz sporove male vrijednosti. Ova dva faktora zajedno dovode do situacije u kojoj povjerilac mora da ide na parnicu čak i ako nema nikakvog stvarnog spora . 4.1. Količina sporova male vrijednosti 36. Činjenica da je kolosijek za sporove male vrijednosti preopterećen komunalnim predmetima19 dovodi do dva najvažnija pogrešna uvjerenja koja su prisutna u pravosudnoj zajednici u BiH. Najprije, mnogi koji rade u praksi vjeruju da su sporovi male vrijednosti u BiH prisutni u značajnim količinama samo u smislu u kom uključuju potraživanja za komunalne usluge. Drugo, postoji uvjerenje da, pošto su komunalni sporovi među kompanijama rijetki, privredni sporovi male vrijednosti takođe nisu česti. Pregled statističkih informacija pobija ta uvjerenja. Pokazuje se da, iako se veliki procenat predmeta sporova male vrijednosti zaista sastoji od komunalnih tužbi, tužbe koje nisu komunalne prirode se takođe pojavljuju u veoma velikom broju. Drugo, količina privrednih sporova male vrijednosti u stvari je značajna i otprilike je jednaka količini opštih privrednih sporova. 37. Metodološka premisa ove analize je da, pošto su sporovi male vrijednosti osmišljeni kako bi se obezbijedila pojednostavljenja opšteg postupka, mogu da se najbolje razumiju kada se porede sa predmetima koji se razmatraju u okviru opšteg postupka. Ista logika se primjenjuje pri evaluaciji statističkih informacija. Građanski sporovi male vrijednosti porede se sa redovnim građanskim sporovima; privredni sporovi male vrijednosti porede se sa redovnim privrednom sporovima. Nadalje, da bi se ocijenio teret komunalnih predmeta u okviru kategorije sporova male vrijednosti, oni se dalje dijele na građanske komunalne sporove i druge sporove male vrijednosti; te privredne komunalne sporove i privredne sporove male vrijednosti koji nemaju komunalni karakter.20 38. Statistički podaci pokazuju da su sporovi male vrijednosti daleko najveća grupa prvostepenih građanskih i privrednih predmeta u BiH. Na grafikonima 1 i 2 data je ilustracija 19 Ogroman broj komunalnih predmeta u BiH smatra se problemom već dugo vremena. Razlozi za to su mnogi: teško socio-ekonomsko stanje građana u BiH, loš kvalitet podataka o korisnicima komunalnih usluga, mnogi predmeti se odnose na lica čije su adrese pogrešne, koja su preminula, koja plaćaju u ratama, ili koja su već platila svoja dugovanja; neefikasan sistem izvršenja koji ohrabruje nepoštovanje finansijskih obaveza; masovni dotok predmeta koji dolaze od strane komunalnih privrednih društava, zbog kratkog roka zastar jelosti i strogih pravila koja društva u javnom vlasništvu moraju da poštuju. Pogledajte Dijagnostička procjena sistema izvršenja pravosnažnih potraživanja u BiH, mart 2016, str. 96, na http://usaidjp.ba/assets/files/publication/1465828693- diagnostic-assessment-of-the-enforcement-regime-of-final-civil-claims-in-bih.pdf. 20 Sporovi male vrijednosti u građanskom pravu su u registru predmeta u BiH označeni sa „Mal“; redovne građanske parnice sa „P“; privredni sporovi male vrijednosti sa „Mals“; redovni privredni sporovi sa „Ps“; kategorija sporova male vrijednosti dalje se dijeli na građanske komunalne sporove „Mal Kom“ i druge sporove male vrijednosti „Mal“; redom privredne komunalne sporove „Mals Kom“ i druge privredne sporove male vrijednosti – „Mals“. Podatke koji su korišćeni obezbijedilo je VSTV. Istraživački tim je informisan da bi, zbog činjenice da svi komunalni sporovi male vrijednosti koje razmatra Općinski sud u Sarajevu nisu adekvatno odraženi u sistemu za upravljanje predmetima, stvarni broj komunalnih sporova male vrijednosti mogao biti veći od broja kojeg odražavaju statistički podaci. 21 nadolazećih predmeta u 2015, 2016. i 2017. godini za FBiH i RS. Dva entiteta se razmatraju odvojeno zbog razlike u definiciji vjerodostojne isprave koja utiče na odnos između sporova male vrijednosti i redovnih sporova. Očekuje se da će udio sporova male vrijednosti za komunalna potraživanja u RS-u opasti u narednim godinama zbog izmjene obima vjerodostojne isprave u tom entitetu iz 2018. godine. BD nije uključen u grafikone zbog toga što je broj razmatranih slučajeva bio veoma mali. Slika 1: Nadolazeći predmeti u FBiH 45000 40000 41154 35000 38200 30000 25000 27737 20000 19581 15000 17310 16285 10000 11024 11075 10339 3703 5061 4271 3092 3944 3611 4632 3362 3299 5000 0 Small utility (Mal Small civil (Mal) General civil (P) Commercial utility Small commercial General commercial Mali komunalni Mali građanski Opšti građanski Privredni komunalni Mali privredni Opšti privredni Kom) (Mals Kom) (Mals) (Ps) (Mal Kom) (Mal) (P) (Mals Kom) (Mals) (Ps) 2015 2016 2017 Slika 2: Nadolazeći predmeti u RS 16000 14000 15151 14696 12000 12090 10000 9544 8000 9284 8978 8856 8094 7831 6000 4000 1825 2358 1807 1600 1880 2087 1822 1553 1960 2000 0 Small Mali utility (Mal komunalni civil Smallgra Mali (Mal) đanski General Opšti gracivil (P) Privredni đanski Commercial utility Small komunalni Malicommercial privredni General commercial Opšti privredni (Mal Kom) Kom) (Mal) (P) (Mals (MalsKom) Kom) (Mals) (Mals) (Ps) (Ps) 2015 2016 2017 39. Nadolazeći komunalni sporovi u građanskim parnicama premašuju broj drugih građanskih sporova male vrijednosti i redovnih parničnih sporova, međutim, udio drugih sporova male vrijednosti je takođe značajan. Broj sporova male vrijednosti koji nisu vezani za komunalne usluge je zapravo uporediv sa brojem drugih redovnih građanskih parnica. U RS-u je udio komunalnih građanskih sporova manji nego u FBiH, dok je udio građanskih parnica male vrijednosti veći. Donekle slična dinamika primjećuje se u odnosu na privredne predmete. Zaista, privredni predmeti su, u cjelini, mnogo rjeđi od građanskih predmeta, a to se podjednako odnosi na male i na redovne privredne predmete. Takođe, komunalni privredni predmeti nisu toliko dominantni brojem kao komunalni građanski predmeti. U raspodjeli privrednih predmeta, komunalni privredni predmeti, privredni sporovi male vrijednosti i 22 redovni privredni sporovi imaju veoma slične udjele, što osporava široko rasprostranjeno uvjerenje da je broj malih privrednih predmeta zanemariv. 40. Statistički podaci o neriješenim predmetima na kraju svake godine pokazuju da sporovi male vrijednosti imaju neproporcionalan udio u zaostalim neriješenim parnicama u BiH. U cijeloj zemlji se broj zaostalih neriješenih predmeta smanjuje, iako polako. Najznačajnije smanjenje neriješenih slučajeva u toku posmatranog trogodišnjeg perioda može se primijetiti među građanskim predmetima male vrijednosti i privrednim predmetima male vrijednosti (koji nisu komunalne prirode) u RS-u. Slika 3: Neriješeni predmeti u FBiH zaključno s krajem godine 100000 90000 80000 88119 85990 70000 78475 60000 50000 40000 30000 23441 21697 19960 22037 19006 16505 10240 20000 9758 8787 7885 6951 6474 4406 3465 3154 10000 0 utility (Mal Smallkomunalni Mali Malicivil Small đanski General gra(Mal) civil Opšti gra (P) Commercial đanski commercial utility Small Mali Privredni komunalni privredni OpGeneral šti privredni Kom) (Mals Kom) (Mals) commercial (Ps) (Mal Kom) (Mal) (P) (Mals Kom) (Mals) (Ps) 2015 2016 2017 Slika 4: Neriješeni predmeti u RS zaključno s krajem godine 20000 18000 18928 16000 14000 14461 13786 12000 13409 12760 10000 10018 8000 8858 8693 8061 6000 4000 1686 1843 1631 1056 2170 1283 2717 2256 2106 2000 0 Small Mali utility (Mal komunalni Smallgrađanski Mali civil (Mal) General Opšti civil (P) Privredni građanski Commercial utility Small komunalni Malicommercial privredni General commercial Opšti privredni (MalKom) Kom) (Mal) (P) (Mals Kom) (Mals Kom) (Mals) (Mals) (Ps) (Ps) 2015 2016 2017 41. U FBiH komunalni građanski sporovi daju prevelik doprinos zaostalim neriješenim predmetima, dok je u RS-u situacija uravnoteženija. Ipak, kombinovano, broj ova dva tipa građanskih parnica male vrijednosti u velikoj mjeri premašuje broj redovnih parnica. Za privredne predmete u FBiH, neriješeni privredni sporovi male vrijednosti (i komunalni i nekomunalni) u velikoj mjeri premašuju udio neriješenih redovnih privrednih sporova. U RS - u postoji veći udio redovnih privrednih predmeta među neriješenim predmetima. Ukupno gledano, sporovi male vrijednosti u BiH nisu u manjini prema broju predmeta. Broj predmeta 23 za koje se ovaj postupak koristi, kao i njihov doprinos ukupnom broju zaostalih neriješenih predmeta, značajan je. 4.2. Trajanje sporova male vrijednosti 42. Pošto je postupak za sporove male vrijednosti osmišljen da bude kraći i jeftiniji od opšteg postupka, jedan od kriterija za njegovu uspješnost je da li se predmeti male vrijednosti rješavaju brže od opštih. U BiH trajanje predmeta, od podnošenja do rješavanja u okviru jedne sudske instance, u velikoj mjeri varira od suda do suda. U određenim sudovima sporovi male vrijednosti se zaista razmatraju brže od opštih, dok u drugim oni traju čak i duže od opštih predmeta. Na grafikonima 5 i 6 poredi se trajanje predmeta sporova male vrijednosti sa opštim građanskim parnicama i trajanje privrednih predmeta male vrijednosti sa opštim privrednim predmetima. Poređenje obuhvata izabrane sudove u FBiH i RS -u sa velikim opterećenjem predmetima. 21 Slika 5: Trajanje parničnih postupaka disponiranih u 2017. godini u izabranim sudovima (u danima) 2500 2318 2000 1996 1500 1345 1289 1000 1112 1018 1011 1002 926 771 756 722 500 581 550 486 484 373 300 359 323 232 247 366 368 0 Općinski sud OpMunicipal Municipal ćinski ćinski OpMunicipal Op ćinski Municipal Op ćinski Municipal Osnovni sud Osnovni Basic Court sud Osnovni Basic Court sud Basic Court Sarajevo sud Court Sarajevo Mostar Court sud Mostar Bihać Court Bihać sud Tuzla Court Tuzla sud CourtZenica Zenica BanjaLuka Banja Luca Bijeljina Bijeljina Doboj Doboj Mali utility komunalni Mali gra đ anski Opšti građanski Small (Mal Kom) Small civil (Mal) General civil (P) (Mal Kom) (Mal) (P) 43. U određenim velikim sudovima, kao što su općinski sudovi u Sarajevu, Tuzli, Zenici i Osnovni sud u Banjoj Luci, građanski predmeti male vrijednosti (i komunalni i nekomunalni) traju duže od opštih parnica, što u suštini znači da postupak za sporove male vrijednost ne ispunjava svoj cilj. Trajanje komunalnih građanskih predmeta male vrijednosti u sudovima u Tuzli (2.318 dana) i Zenici (1.018 dana), te Banjoj Luci (1.996 dana) posebno je upečatljivo. Iako su ti predmeti standardni i može se očekivati da traju najkraće, oni, u stvari, traju najduže. 44. Kod privrednih predmeta, oni koji su male vrijednosti obično traju kraće od opštih, ali ipak ima sudova kod kojih to nije slučaj (npr. Općinski sudovi u Sarajevu i Zenici). Nadalje, 21 Varijacija u trajanju predmeta u različitim sudovima je sama po sebi razlog za brigu. Razlozi su mnogi, uključujući zabrinjavajući broj zaostalih predmeta, broj sudija, unutrašnju organizaciju poslov a u sudu i poticajne mehanizme. Ove teme su detaljno razrađene u izvještaju u okviru projektne komponente 1, koji pruža preporuke za rješavanje nagomilanih predmeta i s tim povezanih organizacionih problema koji utiču na privredno pravosuđe u BiH. 24 obzirom da RS ima prvostepene privredne sudove, za očekivati bi bilo da se privredni predmeti u RS-u rješavaju brže nego u FBiH. Ovo, međutim, nije uvijek slučaj. Iako se predmeti u okružnim privrednim sudovima u Doboju i Bijeljini (koji takođe imaju relativno malo opterećenje predmetima) zaista rješavaju brže od privrednih predmeta u uporednim sudovima u FBiH22, u okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci rješavanje predmeta traje duže od rješavanja privrednih predmeta u nekim od najvećih sudova u FBiH. Slika 6: Trajanje privrednih predmeta disponiranih u 2017. godini u odabranim sudovima (u danima) 1400 1200 1178 1000 1053 956 913 800 833 831 718 600 707 604 400 508 501 475 409 406 390 375 375 345 335 200 268 154 193 152 124 0 Općinski sud Opć Municipal inski Municipal Opć inski Municipal Op ćinski Municipal OpMunicipal ćinski Okr. priv. District sud Okr. comm. priv. District sud District comm. Okr. priv. sud comm. court Sarajevo Sarajevo sudcourt sud court Mostar Mostar Bihać court Bihać sud Tuzla sud Tuzla court Zenica Banja Zenica court Banja Luka court Doboj court Bijeljina Doboj Bijeljina Luca Privredni komunalni Commercial utility (Mals Kom) Mali privredni Small commercial (Mals) Opšti privredni General commercial (Ps) (Mals Kom) (Mals) (Ps) 45. Tokom diskusija u fokus grupama, osobe koje rade u pravosudnoj praksi navele su da je uspostavljanje Odjeljenja za sporove male vrijednosti pri Općinskom sudu u Sarajevu rezultovalo ubrzanim procesuiranjem redovnih predmeta, umjesto predmeta sporova male vrijednosti. Izgleda da je razlog za to činjenica da, kada se sporovi male vrijednosti procesuiraju odvojeno u okviru njima posvećenog odjeljenja, njihov veliki broj više ne usporava procesuiranje redovnih predmeta, te se redovni predmeti mogu procesuirati brže. Pojedini advokati su čak naveli kako savjetuju klijente da tužbe koje su ispod praga za spor male vrijednosti upakuju i podnesu u trenutku i na način tako da one premaše ovaj prag, samo da bi se izbjeglo Odjeljenje za sporove male vrijednosti i povećale mogućnosti za brzo rješavanje predmeta. 46. Istraživački tim nije bio u mogućnosti da dođe do statističkih podataka o trajanju predmeta u uporednim jurisdikcijama kako bi utvrdio da li su predmeti male vrijednosti zaista brži od redovnih (osim za Dansku). Statističke informacije o sporovima male vrijednosti lakše su dostupne i raspoložive u BiH nego što je to slučaj u uporednim zemljama. Iako je uobičajeno gledište u uporednim jurisdikcijama da su postupci za sporove male vrijednosti kraći, statistički sistemi ne razlikuju predmete male vrijednosti i redovne predmete. Prema tome, ovo gledište se ne može potvrditi za većinu uporednih zemalja. 47. Jedan izuzetak za opšti nedostatak statističkih informacija o postupcima za sporove male vrijednosti je Danska, u kojoj podaci potvrđuju da je rješavanje sporova male 22 Općinski sudovi Sarajevo, Mostar, Bihać, Tuzla i Zenica. 25 vrijednosti brže od rješavanja redovnih predmeta. Danske procedure brzog rješavanja predmeta mjerene su kako na nivou nacionalne statistike tako i u izvještaju iz 2013. godine.23 Prema navodima zvanične statistike, sporovi male vrijednosti predstavljaju gotovo 50% svih građanskih predmeta u zemlji (uključujući privredne). U izvještaju Deloitte-a procjenjuje se da je prosječno trajanje spora male vrijednosti na brzom kolosijeku 117 dana. Kada se razmatraju samo predmeti na brzom kolosijeku u kojima je održano glavno ročište (tj. u kojima predmet nije završen prije glavnog ročišta), prosječno trajanje je bilo 298 dana. Poređenja radi, opšti građanski predmet ima prosječno trajanje od 347 dana, tj. tri puta duže od prosječnog trajanja spora male vrijednosti. Za opšte predmete parničnog postupka u kojima je održano glavno ročište (tj. u kojima predmet nije završen prije glavnog ročišta), prosječno trajanje je 570 dana. U izvještaju Deloitte-a pokazano je i da sudsko osoblje troši u prosjeku 720 minuta na redovnu parnicu, a u prosjeku 353 minuta na predmete na brzom kolosijeku.24 48. Kao zaključak, statistički podaci pokazuju da sporovi male vrijednosti u BiH imaju veoma veliki relativni udio i da su spori. Iako veliki dio njih (a čak i veći dio nagomilanih zaostalih neriješenih predmeta) trenutno predstavljaju komunalni sporovi, čak i kada bi se svi komunalni sporovi prebacili na izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, i dalje bi oko polovina svih građanskih odnosno privrednih predmeta, bila ispod praga za sporove male vrijednosti. Prema tome, postupak za sporove male vrijednosti zavređuje posvećivanje kontinuirane pažnje koja bi išla dalje od proširivanja definicije vjerodostojne isprave. Podaci o trajanju predmeta ukazuju da, ukupno gledano, postupak za sporove male vrijednosti nije kraći od opšteg postupka i da je u određenim slučajevima znatno duži. To znači da pojednostavljena pravila možda ne ispunjavaju svoj cilj. 49. Da bi se riješili postojeći problemi u vezi sa postupkom, donosioci politika u BiH bi mogli da prvo prenesu sve ili većinu komunalnih sporova u izvršni postupak kroz vjerodostojnu ispravu, proširivanjem njenog obima. BiH bi takođe mogla da ubrza postupke za sporove male vrijednosti uključivanjem dodatnih pojednostavljenja u odnosu na postojeća. Ova pojednostavljenja razmatraju se u odgovarajućim odjeljcima ovog izvještaja. 5. Pragovi za sporove male vrijednosti Nalazi: • Sistemi u kojima su visoki pragovi za sporove male vrijednosti omogućavaju manje proceduralnih pojednostavljenja. U BiH je prag postavljen relativno visoko, ali postoje brojni predmeti sa izuzetno niskim vrijednostima u kojima, u konačnici, sudski troškovi višestruko premašuju vrijednost tužbe. Postojeći postupak ne dozvoljava daljnja pojednostavljenja, čak ni u predmetima sa minimalnom vrijednošću. • Za razliku od situacije u uporednim jurisdikcijama, sudije u BiH nemaju slobodu odlučivanja o tome da li da primjenjuju pravila za sporove male vrijednosti ili ne. Ako pojednostavljenja postanu značajnija, mogao bi se otežati pregled kompleksnih predmeta male vrijednosti. Preporuke: 23 Deloitte, izvještaj razvijen prema zadatku danskih ministarstava pravde i finansija, Analyse af civile sager. Analysens sammen-fatning, 9 September 2013 Rapport, na adresi http://www.justitsministeriet.dk/sites/default/files/media/Pressemeddelelser/pdf/2013/Bilag%204%20del%2 01.pdf. 24 Ibid. 26 • U slučaju da se razmatraju vrlo značajna pojednostavljenja (tj. nedozvoljavanje žalbi ili sudskih procjena sveukupno za određene tužbe), uvesti drugi, niži prag ispod kog bi ta pravila bila primjenljiva, npr. 100-200 KM. • U slučaju uvođenja značajnih pojednostavljenja, dati sudijama slobodu odlučivanja da ih ne primjenjuju ukoliko smatraju da je predmet suviše kompleksan. 50. Bez obzira na razlike među različitim postupcima za sporove male vrijednosti, oni dijele jednu zajedničku odliku – primjena postupka pokreće se novčanim pragom. Posebna pravila se primjenjuju kada je vrijednost spora, izračunata na način koji je propisan u odgovarajućem proceduralnom zakonu, ispod tog praga. 5.1. Nivoi pragova 51. Nivo praga u jednoj državi predstavlja važan izbor politike, obzirom da on određuje opseg sporova za koje bi se primjenjivala posebna pravila. Ako je prag nizak, postupak bi imao uži opseg primjene. To bi onda moglo da omogući više pojednostavljenja jer bi bio pogođen manji broj slučajeva sa relativno niskim novčanim interesom. Za razliku od toga, ako je prag visok, veliki procenat svih predmeta bio bi kvalifikovan za primjenu posebnih pravila. To bi moglo da bude povoljno za sistem sa manje pojednostavljenja. 52. Prag za sporove male vrijednosti u BiH postavljen je na 5.000 KM (što iznosi 2.556 EUR).25 Kao što je ilustrovano na slici 7, pragovi u uporednim zemljama u velikoj mjeri variraju.26 Slika 7: Pragovi u EUR 8000 6709 7000 6000 5000 5000 4000 4000 3000 2500 2556 2000 2000 2000 1000 1000 600 0 Njema čka Germany Austrija Austria Slovenija Slovenia Estonija Estonia Letonija Latvia BiH BiH Slovenija Slovenia EU EUpreko- cross Danska Denmark građanski civil privredni commercial granični border 25 Pri Sudu BiH, prag za sporove male vrijednosti dvostruko je viši od tog iznosa – 10.000 KM. 26 Svi novčani iznosi (pragovi, takse) za jurisdikcije koje nisu dio Eurozone konvertovani su u eure korišćenjem kursnih stopa primjenljivih u vrijeme pripremanja nacrta ovog izvještaja. Pošto se fluktuacije kursnih stopa dešavaju na svakodnevnoj osnovi, male netačnosti u tim iznosima u eurima moguće su u bilo kom trenutku. 27 53. Iznose pragova treba razmatrati u svjetlu ekonomskih uslova. Prag u BiH rangiran je kao jedan od najviših među uporednim zemljama, izraženo kao procenat BDP-a po glavi stanovnika.27 Slika 8: Prag izražen kao % BDP-a po glavi stanovnika 30% 26% 25% 20% 16% 14% 14% 15% 11% 10% 7% 7% 5% 2% 1% 0% Germany Njema čka Austria Austrija Slovenia Slovenija Estonia Estonija Latvia Letonija Slovenia BiH EU cross Slovenija Denmark EU preko- BiH Danska građcivil anski border commercial privredni granični claims 5.2. Višestruki pragovi 54. Iako većina sistema koji su razmatrani uvodi jedinstveni prag, unutar jedne jurisdikcije takođe mogu da se uvedu i višestruki pragovi. U nekim jurisdikcijama različiti pragovi potiču ublažavanje različitih proceduralnih zahtjeva. Austrija je jedan takav primjer. Prag od 1.000 eura koji se pominje na slici 7 je primjenjiv na pojednostavljivanje pravila za dokazivanje. Međutim, prag za pojednostavljivanje drugostepenog postupka postavljen je na 2.000 eura, a onaj za ograničavanje temelja za žalbe na sudsku presudu na 2.700 eura, dok je prag za dozvoljavanje da stranka zastupa samu sebe 5.000 eura. Slika 9: Tipovi pragova u Austriji (EUR) 6000 5000 5000 4000 3000 2700 2000 2000 1000 1000 0 Pojednostavljena Simplified evidenciary Pojednostavljeni Simplified 2nd instance Manje Fewer temelja grounds for appeal Nema obaveznoglegal No mandatory pravila za dokaze rules drugostepeni postupak procedure za žalbe pravnog zastupanja representation 27 Podaci o BDP po glavi stanovnika dobijeni su iz izvora Central Intelligence Agency, The World Factbook na adresi https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2004rank.html. Izabrani su najnoviji dostupni podaci o BDP-u po glavi stanovnika za svaku zemlju. Vrijednosti u američkim dolarima koj e su tu date konvertovane su u eure u vrijeme pripremanja nacrta ovog izvještaja. 28 55. Status quo u Austriji pokazuje da sistem može dobro funkcionisati sa više pragova. Ako bi zemlja željela da ocijeni efekte povećanja broja pojednostavljenja postupka, mogla bi da uvede ova dodatna pojednostavljenja samo u odnosu na sporove sa veoma malom vrijednošću, čime bi znatno smanjila rizik njihovog negativnog uticaja na predmete sa visokom vrijednošću. Ovo bi značilo dodavanje drugog, nižeg praga postojećem pragu, te dodatni nivo pojednostavljenja koja bi bila primjenjiva samo na sporove sa vrijednošću ispod tog nižeg praga. 5.3. Fleksibilnost praga 56. U BiH je prag za sporove male vrijednosti nefleksibilan; ni sud ni stranke ne mogu da biraju da li da primjenjuju pojednostavljena pravila. Kad god je vrijednost spora ispod praga, sudovi su u obavezi da primjenjuju pojednostavljena pravila. Kao rezultat toga, sporovi koji mogu imati relativno visoku vrijednost i biti relativno kompleksne prirode, ali su ispod praga, idu kroz pojednostavljenu proceduru. Slična pravila su primjenljiva u Sloveniji i Letoniji, gdje se postupak za sporove male vrijednosti ne može zaobići na osnovu slobodnog odlučivanja suda ili stranaka. 57. U drugim uporednim jurisdikcijama sud može da izabere da ne primijeni pojednostavljena pravila, čak i kada je vrijednost spora ispod praga. U Danskoj sud može da odluči po službenoj dužnosti da ne primijeni pojednostavljeni postupak zbog kompleksnosti predmeta. Moguće je i da se postupak za sporove male vrijednosti ne primijeni ako se za predmet, čak i ako nije veoma kompleksan, ocijeni da je od velike važnosti za stranku. U Estoniji, Njemačkoj i Austriji opšti postupak je primjenjiv kao postupak koji se podrazumijeva, osim u slučaju da sud odluči da koristi dostupna pojednostavljenja, npr. da neka od pravila primijeni na liberalniji način.28 58. U Danskoj je prag fleksibilan u jednoj dodatnoj dimenziji: u zavisnosti od izbora stranaka. Stranke mogu da izaberu da li bi postupak za sporove male vrijednosti trebalo da se primijeni ili ne, bez obzira na vrijednost tužbe. Stranke se mogu saglasiti da se primijeni postupak brzog kolosijeka iako vrijednost spora premašuje prag. Ako su stranke potrošači, one mogu da sklope ovakav sporazum samo nakon što se spor već pojavio. Ako stranke nisu potrošači, one mogu da donesu ovakvu odluku kako prije tako i nakon nastupanja spora. Stranke takođe mogu da se dogovore da se postupak brzog kolosijeka ne primjenjuje, čak i ako je vrijednost spora ispod praga. Ovo je moguće samo nakon što je spor već nastupio. 59. Kada zemlja postavi nizak prag, pravna zajednica će vjerovatno spremnije da prihvati značajna pojednostavljenja postupka. Za razliku od toga, ako je prag visok, moglo bi doći do povećanja odgovarajućih bojazni da će pojednostavljenja negativno uticati na više materijalne interese. Generalno posmatrano, u BiH je prag u skladu sa međunarodno priznatom praksom, ali je među višima. Ovo gledište podržavaju rezultati elektronske ankete, u kojoj je 55% ispitanika izrazilo mišljenje da je prag prikladan, a 28% je bilo uvjereno da je previsok. 60. U BiH ima mnogo predmeta sa izuzetno niskim vrijednostima (npr. manje od 50 KM) u kojima sudske takse i troškovi višestruko premašuju vrijednost spora; to bi moglo da 28 Pristupi i primjeri za regulisanje sporova male vrijednosti u analiziranim jurisdikcijama predstavljeni su u Aneksu 5 ovog Izvještaja. 29 opravda uvođenje drugog, nižeg praga. Preduzeća i građani u većini jurisdikcija ne bi čak ni podnosili ovako minimalne tužbe, jer teško da može postojati poslovni interes za naplatu minornih suma kroz skupe i spore sudske postupke.29 Međutim, u BiH, zbog automatskog podnošenja mnogih tipova komunalnih potraživanja kroz kolosijek za sporove male vrijednosti, sporovi minimalne vrijednosti su česti i nastavljaju da se umnožavaju. U diskusijama na fokus grupama pokazalo se da nije vjerovatno da će profesionalci koji rade u pravu prihvatiti neko određeno pojednostavljenje za tužbu od 5.000 KM, ali da bi pozdravili to isto pojednostavljenje za tužbu manju od 50 KM. Prema tome, BiH bi mogla da testira određena značajnija pojednostavljenja koja su identifikovana u ovom izvještaju kroz uvođenje drugog praga, praga manje vrijednosti.30 61. Konačno, još jedna odlika uporednih jurisdikcija koju bi BiH mogla da razmatra je uvođenje određenog stepena slobodnog odlučivanja sudija u primjenjivanju pojednostavljenih pravila. Rezultati elektronske ankete pokazuju da je pravna zajednica u BiH podijeljena oko toga da li bi takva sloboda bila prikladna ili ne, pri čemu 54% ispitanika smatra da je to neprikladno, a 42% smatra da je prikladno. Manja pojednostavljenja postupka za sporove male vrijednosti u BiH koja se sada nude ne opravdavaju uvođenje sudskog slobodnog odlučivanja o tome da li da se pravila primjenjuju ili ne. Ako bi se, međutim, postupak ojačao brojnim pojednostavljenjima, neka od njih možda ne bi bila prikladna za sve sporove male vrijednosti i sudije bi trebalo da imaju mogućnost da se odluče da ih ne primijene. 6. Takse Nalazi: • BiH sadrži mnogo različitih jurisdikcija, pri čemu svaka ima svoja pravila za takse. • Plaćanje mnogo taksi po sudskoj instanci protivno je međunarodnoj priznatoj praksi i opterećujuće je za sudove. • Sudska praksa Ustavnog suda u BiH ne dozvoljava sudu da prekine predmet ako taksa nije plaćena. To je nekonzistentno sa međunarodnom praksom. Neke jurisdikcije u BiH predviđaju kazne za neplaćanje takse, dok druge to ne čine. Preporuke: • Ujednačiti sudske takse u cijeloj zemlji. • Uvesti jedinstvenu taksu po sudskoj instanci, koja bi se plaćala na početku postupka. • Uvesti kaznu za neplaćanje takse u cijeloj zemlji. 29 Anketa među građanima EU koju je zatražila Generalna direkcija za pravosuđe Evropske komisije uključivala je pitanje za ispitanike u državama članicama EU o minimaln om iznosu zbog kojeg bi bili spremni da idu na sud vezano za spor sa maloprodavcem, pružaocem usluga ili poslovnim partnerom. Rezultati ankete pokazuju da, u opštem slučaju, ispitanici ne bi išli na sud za manje od 458 EUR (u Letoniji). U drugim državama članicama EU iznos je bio čak i veći. Vidjeti izvor Special Eurobarometer 395, European Sm all Claims Procedure (Evropski postupak za sporove male vrijednosti), april / travanj 2013. godine, stranica 46. na adresi http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/archives/ebs/ebs_395_en.pdf. 30 Nije nečuveno da unutar zemlje postoji više pragova. Austrija je već navedena u tekstu kao primjer zemlje u kojoj različiti pragovi pokreću različita pojednostavljenja. U BiH, takođe, Sud BiH ima različite pragove za sporove male vrijednosti u poređenju sa drugim sudovima. 30 6.1. Poređenje sudskih taksi unutar BiH 62. Sudske takse31 u BiH ističu se u odnosu na one iz uporednih jurisdikcija na više načina. Prije svega, zbog svoje kompleksne upravne strukture, BiH se sastoji od više različitih jurisdikcija, pri čemu svaka ima svoja pravila za takse. Drugo, u različitim jurisdikcijama taksa koja dospijeva za prvostepeni postupak uključuje dvije ili tri zasebne isplate. U jurisdikcijama sa tri takse, prva dospijeva kada se tužba podnosi, druga kada tuženi podnese svoj odgovor na tužbu, a treća se plaća za izricanje presude. U jurisdikcijama sa dvije takse, nikakva taksa ne dospijeva za odgovor na tužbu. Tužilac plaća taksu za podnošenje tužbe i za dobijanje presude. Tuženi će platiti taksu za dostavljanje odgovora (tamo gdje ona postoji). Ako tužilac dobije slučaj, može da povrati troškove od tuženog u kasnijoj fazi. Takse za podnošenje tužbe i za presudu obično su jednake, dok je taksa za odgovor na tužbu polovina tog iznosa. Odnos svake od te tri sudske takse (u jurisdikcijama u kojima su sve tri prisutne) prikazan je na slici 10. Slika 10: Komponente sudske takse u BiH 20% 40% 40% podno- filing presuda judgment taksa fee toza odgovor answer na claim šenje tužbu 63. Postojanje nekoliko tipova sudskih taksi u okviru jedne sudske instance je veoma neuobičajeno. Poređenja radi, u svim uporednim jurisdikcijama jedinstvena taksa dospijeva za predmet u jednoj instanci i plaća se u trenutku podnošenja tužbe, a plaća j e tužilac.32 Ako se u određenom trenutku predmet prekine zbog toga što su stranke postigle namirenje ili zbog nekog drugog razloga, dio plaćene takse može se vratiti, ali nema zasebnih taksi za odgovor na tužbu ili za presudu. 64. Taksa za odgovor na tužbu je posebno neuobičajena. Ona se naplaćuje u sedam jurisdikcija (Sarajevski kanton, Tuzlanski kanton, Srednjebosanski kanton, Zapadnohercegovački kanton, Posavski kanton, Kanton 10 i Brčko Distrikt). Taksa za odgovor na tužbu ne naplaćuje se u 6 jurisdikcija (Republika Srpska, Zeničko-dobojski kanton, Unsko- sanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Bosansko-podrinjski kanton i Sud BiH). Učesnici u diskusijama na fokus grupama bili su mišljenja da je ta taksa neopravdana pošto je 31 Razmatra se samo nivo glavnih, nezaobilaznih taksi. U većini zemalja postoje mala dodatna plaćanja vezana za razmatranje predmeta koja se mogu, ali ne moraju, nazivati taksama, ali sa tehničke strane spadaju više u kategoriju troškova (npr. za slanje poziva strankama, objavljivanje u Službenom glasniku obaveze da se pojavi pred sudom, taksa za ponovljeno izdavanje odluke, za poziv svjedocima na sud). 32 U Danskoj postoji jedinstvena taksa za postupak za sporove male vrijednosti; međutim za obični parnični postupak jedna taksa se naplaćuje u vrijeme podnošenja predmeta, a druga nakon što je pripremanje predmeta završeno i glavno ročište zakazano. 31 odgovaranje na tužbu proceduralno pravo tuženog, a korišćenje proceduralnog prava ne bi trebalo da bude vezano za plaćanje takse. Većina učesnika je, šta više, bila mišljenja da u praksi stranke ne plaćaju tu taksu i da sudovi ne traže da se ona plati. Zanimljivo je da pojedini advokati nisu bili svjesni postojanja te takse u jurisdikciji u kojoj rade. 65. Pošto svaka jurisdikcija u BiH ima svoja pravila o sudskim taksama, u nekim dijelovima zemlje parnice su skuplje nego u drugima. Na slici 11 prikazana je vrijednost takse (protivvrijednost u eurima)33 za tužbe u vrijednosti od 100 eura, 500 eura, 1.000 eura i 2.000 eura u različitim jurisdikcijama u BiH. Za tužbe sa najmanjom vrijednošću (100 eura) parnica je najjeftinija u Unsko-sanskom kantonu i Sudu BiH, a najskuplja u Brčko distriktu, Posavskom kantonu i Zapadnohercegovačkom kantonu. Za sporove male vrijednosti od 2.000 eura, parnica je najjeftinija u Distriktu Brčko, a najskuplja u Posavskom kantonu, Zapadnohercegovačkom kantonu i Kantonu 10. Slika 11: Sudske takse (EUR) u BiH 300 250 250 250 250 200 200 200 187.5 187.5 150 180 160 160 150 150 100 125 125 125 125 125 100 100 100 100 100 90 50 62.5 62.5 62.5 62.5 62.5 62.5 62.5 62.5 62.5 62.5 80 80 80 20 50 50 20 50 10 10 40 46 46 25 25 25 50 50 25 0 Hercegovačko- Zeničko-dobojski Bosansko-podrinjski Srednjebosanski Zapadnohercegovač Kanton 10 kanton kanton Unsko-sanski kanton kanton ki kanton neretvanski kanton Tuzlanski kanton Sarajevski kanton Republika Srpska Posavski kanton Distrikt Brčko Sud BiH EUR 100 EUR 500 EUR 1000 EUR 2000 66. Varijacije sudskih taksi između jurisdikcija umanjuju stepen predvidljivosti, posebno za neiskusne stranke ili one koji sami sebe zastupaju. To je upravo i tip stranaka u parnici za koje je vjerovatnije da učestvuju u sporovima male vrijednosti. 6.2. Poređenje sudskih taksi u BiH sa sudskim taksama u uporednim zemljama 67. Nivo sudskih taksi u BiH uporediv je sa nivoima taksi u drugim zemljama. Od uporednih jurisdikcija, samo Danska ima paušalnu taksu od 67 eura koja je primjenjiva na sve predmete sa vrijednošću do maksimalno 6.709 eura, kako za opšti parnični postupak tako i za postupak na brzom kolosijeku. U ostalim uporednim zemljama, kao i u BiH, postoji progresivna skala taksi, u zavisnosti od vrijednosti tužbe. Na slici 12 prikazan je iznos takse 33 Kada se u ovom izvještaju porede sudske takse jurisdikcija unutar BiH, bilo međusobno ili sa taksama u uporednim jurisdikcijama, koristi se ukupni iznos svih dospjelih taksi. Prema tome, u jurisdikcijama sa tri takse, izračunava se zbir tri takse. Ako ne postoji taksa za odgovor tuženog, grafikoni pok azuju zbir dvije takse koje se odnose na predmet. U svim grafikonima koriste se odgovarajući iznosi u eurima, kako bi se omogućila poređenja. 32 (protivvrijednost u eurima) za tužbe u vrijednosti od 100 eura, 500 eura, 1.000 eura i 2.000 eura.34 Slika 12: Sudske takse u uporednim jurisdikcijama (EUR) 350 300 300 250 267 200 225 200 200 150 175 165 159 150 100 126 125 125 105 105 102 102 100 100 100 62.5 62.5 62.5 50 78 75 75 67 67 67 67 22 61 54 25 50 50 70 0 Denmark Danska Austria Austrija Brčko Distrikt Slovenija Sarajevo Slovenia Sarajevo Republika Republika Estonija Germany Estonia Njemačka Latvia Letonija District Brčko Srpska Srpska EUR 100 EUR 500 EUR 1000 EUR 2000 68. Postupak u sporu male vrijednosti sa veoma malom vrijednošću bio bi najjeftiniji u Austriji i u Sarajevskom kantonu (oko 22-25 eura). Najskuplji bi bio u Estoniji i u Njemačkoj. Ovo rangiranje se mijenja sa povećanjem vrijednosti tužbe. Predmeti sa vrijednošću od 2.000 eura bili bi najjeftiniji u Danskoj, a najskuplji u Njemačkoj i Letoniji. Sudske takse u BiH su rangirane među prosječnim. Ipak, sudske takse u RS-u su uporedno visoke za predmete sa vrijednošću od 2.000 eura, što može da znači da je tamo parnica manje priuštiva nego u drugim dijelovima Evrope. 69. Ukupno gledano, čini se da je nivo sudskih taksi u BiH u skladu sa nivoima u EU, ali je njihova težina drugačije raspoređena kroz vrijeme. Kompleksna struktura sudskih taksi u BiH i činjenica da su one podijeljene u dvije ili tri zasebne isplate znači da je finansijsko opterećenje na samom početku postupka znatno niže nego u drugim zemljama. Do trenutka u kom je stranka dostavila odgovor na tužbu i u kom se izriče presuda, ukupni iznos taksi doseže nivoe koji su tipični za EU.35 Ipak, kada je inicijalna investicija tužioca veoma mala, ovo može da podstakne obijesne parnice. Nadalje, kada postoji više od jedne takse po instanci, ovo predstavlja dodatno administrativno opterećenje za sudije u smislu osigura vanja da je taksa prikladno izračunata, obavještavanja stranaka o različitim taksama itd. 70. Da bi se pojednostavile strukture sudskih taksi u BiH, donosioci politika bi mogli da razmotre uvođenje jedinstvene takse po sudskoj instanci, koja bi se plaćala na početku postupka. To bi uštedilo vrijeme i napor i sudija i stranaka i olakšalo bi naplatu. Neki od učesnika diskusija na fokus grupama izrazili su bojazni da taj mehanizam možda ne bi bio djelotvoran u rijetkim slučajevima kada dio već plaćene jedinstvene sudske takse treba da se vrati (npr. zato što su stranke postigle namirenje). U uporednim jurisdikcijama ne navode se 34 Pošto se iznosi takse razlikuju unutar BiH, takse iz uporednih jurisdikcija poređene su sa taksama u Distriktu Brčko, RS-u i Kantonu Sarajevo. Opet, kada se određuje sudska taksa u BiH, korišćena je suma svih primjenljivih taksi (za podnošenje, presudu i, ako je primjenljivo, odgovor tuženog). Radi konzistentnosti, slika 13 uključuje informacije o tužbama iznad 600 eura za Njemačku i tužbama iznad 1.000 eura za Austriju, iako to nisu sporovi male vrijednosti u tim zemljama. 35 Nivo taksi u BiH mogao bi, u stvari, da bude niži od onog predstavljenog na graficima zbog navodnog masovnog nepoštovanja obaveze plaćanje takse za odgovor tuženog u onim jurisdikcijama gdje je to primjenjivo. 33 nikakvi konkretni problemi sa djelomičnim vraćanjem sudske takse nakon namirenja. Ipak, ako bi BiH izabrala da uvede jedinstvenu taksu, trebalo bi da se posebna pažnja posveti tome da se osigura da zemlja ima sistem za vraćanje preplaćenih taksi, ako je to neophodno, na način koji ne opterećuje ni sud ni stranke. Ipak, vraćanje dijela takse bio bi izuzetak, dok sada i sud i stranke moraju da se bave sa višestrukim taksama u svakom pojedinačnom slučaju. 71. BiH bi, štaviše, mogla da razmotri ujednačavanje sudskih taksi i njihovo izračunavanje na isti način u cijeloj zemlji. Na primjer, Njemačka je federalna republika sa 16 država, pri čemu svaka od njih ima svoj ustav, ali sudske takse su ujednačene u cijeloj zemlji. Takvo ujednačavanje ne samo da ujednačava dostupnost pravde u cijeloj zemlji, već i olakšava izračunavanje. Sudije u BiH su navele da trenutno stranke u sporu ne izračunavaju dospjeli iznos same, već podnose tužbu bez plaćanja sudske takse i onda čekaju da sud obračuna taksu za njih. Pojednostavljeni sistem taksi koji bi bio primjenjiv u cijeloj zemlji sa elektronskim kalkulatorom taksi na dostupnom internet portalu mogao bi da pojednostavi izračunavanje i plaćanje taksi. 6.3. Plaćanje taksi 72. U većini jurisdikcija sud prekida predmet ako taksa nije plaćena u propisanom roku, dok u BiH sud razmatra predmet bez obzira na to. Zbog pitanja dostupnosti pravde, sudovi u BiH razmatraju predmet čak i kada taksa nije plaćena u roku koji je propisao sud.36 Neplaćena taksa može da se naplati kasnije, kroz procedure izvršenja, ali plaćanje takse unaprijed nije preduslov za to da sud razmatra predmet. U pet jurisdikcija (RS, BD, Posavski kanton, Unsko- sanski kanton i Sud BiH) naplaćuje se kazna od 50% ako stranka ne plati sudsku taksu u propisanom roku. U drugim jurisdikcijama nema takve kazne. 73. Za razliku od toga, u većini uporednih jurisdikcija sud ne bi razmatrao predmet u tom slučaju, osim ako je podnosilac oslobođen obaveze da plati taksu. To je pravilo u Danskoj, Njemačkoj, Letoniji, Estoniji i Sloveniji. U Austriji, kao i u BiH, sud nastavlja raditi na predmetu čak i ako taksa nije plaćena. Međutim, neplaćanje taksi unaprijed je u Austriji izuzetno rijetko, pošto većinu tužbi podnose advokati preko informatičkog sistema , a sistem je zakonom ovlašćen da automatski povuče dospjeli iznos sa računa advokata. 74. Kada sudovi razmatraju tužbu bez obzira na to da li je taksa plaćena ili ne, to može da stvori okruženje koje omogućava obijesne tužbe ili parnice za izuzetno male iznose. Posebno u slučajevima veoma male vrijednosti koji ipak imaju opravdanje i podnosilac može da bude siguran da će dobiti slučaj (npr. komunalne tužbe), sudski sistem bi u suštini mogao da subvencionira predmete sve dok se teret plaćanja takse ne prenese na stranku koja je izgubila. Nije jasno koliko aktivno država izvršava potraživanja za neplaćene sudske takse. Ako je pretjerano skupo ili opterećujuće za državu da naplaćuje te iznose, ona može da odustane od izvršenja i to može, sa svoje strane, da dovede do mišljenja da je pravda besplatna. 36 Zakon o sudskim taksama Sarajevskog kantona nekad je predviđao da u slučaju podnošenja prijedloga bez dokaza plaćanja takse, sud zahtijeva plaćanje u roku od osam dana. Ako stranka ne ispuni nalog u roku, podnesak mora da se vrati i smatralo bi se da nije podnesen. Iako su takva pravila prilično tipična za zemlje EU, Ustavni sud BiH u predmetu br. U/12 odlučio je da ta odredba nije u skladu sa Članom II/3.e Ustava BiH i članom 6, stav 1 ECHR, pošto je to kršenje prava na pristup sudu. 34 75. U svojoj praksi, ECtHR otkriva da prekidanje parničnog postupka zbog neplaćanja sudske takse u principu ne krši dostupnost pravde. Dostupnost pravde predstavlja dio svačijeg prava na to da se svaka tužba koja se odnosi na nečija građanska prava i obaveze predstavi sudu ili tribunalu u skladu sa članom 6 § 1 ECHR. ECtHR konzistentno ponavlja da je pravo dostupnosti važan aspekt prava na suđenje, pošto „pravične, javne i ekspeditivne karakteristike sudskih postupaka zaista nemaju nikakvu vrijednost ako se takvi postupci prvo ne pokrenu“.37 ECtHR je, međutim, takođe više puta navodio da pravo na suđenje nije apsolutno i da države mogu da uvedu ograničenje na to pravo, sve dok ta ograničenja imaju legitiman cilj, dok su proporcionalna i osiguravaju da stvarna suština prava nije oštećena. Jedno od najčešćih ograničenja je obaveza plaćanja takse. ECtHR je u više prilika razmatrao da li zahtjev da se izvrše plaćanja unaprijed, kao što su sudske takse ili sigurnosni depoziti, krši član 6 § 1 i utvrdio je da obaveza da se plati taksa da se pokrene sudski postupak nije kršenje Konvencije sama po sebi. Sud je utvrdio da je kršenje prisutno samo u predmetima u kojima je iznos takse bio toliko visok da sprječava podnošenje. Okvir 3. Slučaj Kreuz protiv Poljske38 U predmetu Kreuz protiv Poljske, sud je morao da konkretno odgovori na pitanje „da li je obaveza da se plate sudske takse u parničnom postupku koju nameće poljski zakon po sebi predstavljala kršenje člana 6 § 1 Konvencije.“ Pri odgovaranju na to pitanje, Sud je naveo sljedeće: „U trenutnom slučaju podnosilac je prvo osporio opšte pravilo prema kom je pristup poljskim parničnim sudovima zavisio od plaćanja sudske takse koja iznosi određeni procenat ili dio vrijednosti tužbe koja se podnosi […] Vlada je tvrdila da naplaćivanje sudskih taksi za nastavljanje parničnog postupka ne može da se smatra kao samo po sebi protivno članu 6 § 1 […] […] interesi pravičnog administriranja pravde mogu da opravdaju nametanje finansijskog ograničenja pristupa pojedinca sudu […] Nadalje, Sud smatra da, iako prema članu 6 § 1 ispunjavanje obaveze osiguravanja djelotvornog prava na suđenje ne znači samo nepostojanje prepreka, već može da zahtijeva različite oblike pozitivne akcije na strani Države, ni ti nekvalifikovano pravo da se dobija besplatna pravna pomoć od Države u parničnom postupku, niti pravo na besplatan postupak u građanskim pitanjima, ne može da se protumači kao značenje te odredbe […] Sud u skladu sa tim smatra da zahtjev da se plati taksa za parnični sud u vezi sa tužbama u kojima se traži da prosuđuje ne može da se smatra ograničenjem prava na pristup sudu koje bi bilo nekompatibilno samo po sebi sa članom 6 § 1 Konvencije.” U tom konkretnom slučaju, Sud je nastavio da razmatra iznos takse, koji je odgovarao prosječnoj godišnjoj plati u Poljskoj u to vrijeme, zajedno sa sposobnošću podnosioca da plati, te zaključio da je u konkretnom predmetu iznos takse bio pretjeran i da je ograničio stvarnu suštinu prava na pris tup podnosioca. 76. Kao zaključak, sve dok postoje uspostavljeni mehanizmi koji osiguravaju da je taksa proporcionalna finansijskoj poziciji lica koja pokreću parnice, činjenica da sud prekida predmet zbog neplaćanja ne predstavlja poricanje pristupa pravdi. Imajući u vidu da u većini jurisdikcija u EU takse treba da se plate unaprijed i da sudovi neće razmatrati predmet ako taksa nije plaćena, nije povoljno to što je Ustavni sud BiH proglasio takvo pravilo neustavnim. Plaćanje jedinstvene sudske takse unaprijed, kao preduslov za pokretanje parnice, u opštem slučaju disciplinuje stranke, oslobađa sudijama i sudskim saradnicima vrijeme koje bi potrošili na ponavljanje obavještenja strankama, i oslobađa nadležne organe napora koje bi uložili u naplatu neplaćenih taksi. Ipak, pošto se čini da odluka Ustavnog suda i gledišta pravne zajednice u BiH ne dozvoljavaju prekidanje predmeta zbog neplaćanja, kazna za neplaćanje 37 ECtHR, Predmet Kreuz protiv Poljske, Apelacija br. 28249/95, na adresi http://hudoc.echr.coe.int/eng?i=001- 59519, strana 52. 38 Ibid. stavovi 58 – 60. 35 takse, koja se sada primjenjuje u samo 5 jurisdikcija, mogla bi da se uvede uniformno u cijeloj zemlji. 7. Podnošenje tužbe Nalazi: • Prema međunarodno priznatoj najboljoj praksi, tužbe u sporovima male vrijednosti podnose se korišćenjem obrazaca koji strukturiraju tužbu i olakšavaju proces za sudije i stranke. U BiH je takvo pojednostavljenje dostupno samo za podnošenje komunalnih tužbi preko sistema SOKOP. Za tužbe koje nisu komunalne prirode nema takvih pojednostavljenja. • Prema međunarodno priznatoj najboljoj praksi, tužbe se dostavljaju elektronski preko jedinstvenog pravosudnog portala. U BiH to nije moguće za tužbe koje nisu komunalne prirode. Preporuke: • Kratkoročno, uvesti obavezne obrasce za tužbu i za odgovor na tužbu u sporovima male vrijednosti koji nisu komunalne prirode. Takvi obrasci bi trebalo da budu dostupni u elektronskom formatu. • Dugoročno, omogućiti priliku za podnošenje svih tužbi potpuno elektronski preko portala (za nekomunalne tužbe). 77. Postupci za sporove male vrijednosti bi trebalo da budu što je moguće dostupniji za stranke; prema tome, pojednostavljenja postupka mogu da se uvedu od samog početka, kada se tužba podnosi. Ta pojednostavljenja mogu da se kreću od savjeta koje strankama daje sudsko osoblje, preko mogućnosti za elektronsko podnošenje, do korišćenja obrazaca kojima se tužba struktuira. U BiH se sistem SOKOP koristi za komunalne tužbe. Sistem je prilagođen komunalnim tužbama koje se izvršavaju kao javne isprave i komunalnim tužbama koje se procesuiraju kao sporovi male vrijednosti za koje se presuda zasnovana na nepojavljivanju donosi na osnovu toga što tuženi ne odgovara na tužbu. Prema tome, sistem nema funkcionalnosti za zakazivanje i održavanje ročišta. Ako tuženi odgovori na tužbu, ona će se prenijeti u primarni sistem za upravljanje predmetima. Za nekomunalne tužbe nema pojednostavljenja u podnošenju tužbe. U uporednim zemljama, međutim, pojednostavljenja su dostupna bez obzira na to da li je spor male vrijednosti zasnovan na računu za komunalne usluge ili ne. U sljedećim stavovima dokumentuju se određene opcije za pojednostavljivanje koje su dostupne u uporednim jurisdikcijama. 78. Prvo moguće pojednostavljenje uključuje dozvoljavanje usmenih tužbi i to da sudsko osoblje pomogne podnosiocima, ako je to neophodno. Ako lice koje želi da podnese tužbu nije zastupano preko advokata i nije kvalifikovano da samo pripremi nacrt teksta, trebalo bi da dobije pomoć. Njemački i austrijski zakon dozvoljavaju usmeno podnošenje tužbi u nižim sudovima. U Austriji usmene tužbe snimaju sudije ili sudski pripravnici u ime sudija. Opcija je primjenjiva na sve građanske tužbe koje se podnose u nižim sudovima, tj. tužbe u vrijednosti do 15.000 eura. Njemačka takođe dozvoljava podnošenje usmenih tužbi u nižim sudovima, a ti sudovi imaju nadležnost da saslušaju tužbe koje su u vrijednosti do 5.000 eura. U Njemačkoj usmene tužbe snimaju sudski službenici. 79. Opcija za podnošenje usmenih tužbi ne koristi se često. U Austriji su takve usmene tužbe rijetke, zbog mišljenja da bi predmetom mogao da kasnije predsjedava sudija koji je dokumentovao usmenu tužbu kada je podnesena, što bi moglo da utiče na nepristrasnost sudije. U Njemačkoj intervjui sa sudijama ukazuju da se snimanje usmenih tužbi smatra rutinskim dijelom posla za sudske službenike, i ta opcija se koristi češće. U članu 11 Regulative 36 (EC) br. 861/2007 sadržana je obaveza za države članice da obezbijede st rankama u prekograničnim sporovima male vrijednosti praktičnu pomoć u ispunjavanju obrazaca. Istraživanja o implementaciji postupka za prekogranične sporove male vrijednosti u tadašnjih 27 država članica otkrila su da je ovaj zahtjev implementiran u nešto više od polovine država članica.39 80. Obrasci za tužioce (i tužene) koji su laki za korišćenje. Takvi obrasci se koriste u Letoniji,40 Danskoj41, a takođe su primjenjivi na prekogranične sporove u skladu sa Regulativom (EC) br. 861/2007.42 Obrasci laki za korišćenje koji imaju jasne formate mogu da pomognu pri podsticanju podnosilaca da podnesu tužbe bez pomoći advokata. Takvi obrasci su takođe korisni za sudije, pošto stvaraju strukturu i unaprjeđuju jasnoću tužbi koje se podnose. Iako je moguće imati obrasce koji se lako koriste samo za tužioce, ravnopravniji pristup bi se postigao kada bi takvi obrasci bili dostupni i za tužene, za njihov odgovor. To je slučaj u Letoniji. Regulativa (EC) br. 861/2007 zahtijeva da se takvi obrasci koriste i za tužene. Okvir 4. Zakon o parničnom postupku, Letonija Član 250.23 Objašnjenja tuženog (1) Objašnjenja vezana za izjavu o tužbi u pojednostavljenom postupku biće pisana u skladu sa uzorkom koji je odobrio Kabinet. (2) Tuženi će ukazati na sljedeće informacije u objašnjenju: 1) ime suda kojem su objašnjenja dostavljena; 1.1) lično ime, prezime, lični identifikacioni broj, izjavljeno mjesto boravišta tužitelja ali, ako ga nema, mjesto boravka; za pravno lice – ime, registracioni broj i pravna adresa tog lica; 1.2) lično ime, prezime, lični identifikacioni broj, izjavljeno mjesto boravišta i dodatna adresa tuženog navedena u deklaraciji ali, ako ih nema, mjesto boravka; za pravno lice – ime, registracioni broj i pravna adresa tog lica. Pored toga, tuženi može navesti i drugu adresu za korespondenciju sa sudom; 1.3) adresa elektronske pošte za korespondenciju sa sudom, i ako je on ili ona registrovao svoje učešće u online sistemu, uključiti i navode registracije ako je tuženi (ili njen ili njegov zastupnik čije izjavljeno mjesto boravišta ili izjavljena adresa za korespondenciju sa sudom je u Letoniji) saglasan sa elektronskom korespondencijom sa sudom, ili ako je on ili ona jedan od subjekata koji se navode u članu 56, stav 2.3 ovog Zakona. Ako je navedeno mjesto boravišta ili navedena adresa zastupnika tuženog izvan Letonije, on ili ona će dodatno navesti adresu elektronske pošte ili obavijestiti u vezi registracije svojeg učešća u online sistemu. Ako je zastupnik tuženog advokat pod zakletvom, adresa elektronske pošte advokata pod zakletvom će dodatno biti uključena; 1.4) ime kreditne institucije i broj računa na koji će sudski troškovi biti vraćeni; 2) [opozvano 29. novembra / studenog 2012. godine]; 3) broj predmeta i tematska oblast tužbe; 4) da li on ili ona priznaje tužbu u potpunosti ili bilo koji njeni dio; 5) njegove ili njene prigovore protiv tužbe i njihovo utemeljenje, kao i regulatorni akt na kojem se baziraju ; 6) dokazi koji potvrđuju njegove ili njene prigovore protiv tužbe; 39 ECC-Net European Small Claims Procedure Report (Izvještaj o evropskom postupku za sporove male vrijednosti), septembar / rujan 2012. godine, stranica 20, na adresi https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/small_claims_international_claims_2012_en.pdf. 40 Vidjeti Pravosudni portal, Letonija, na adresi https://likumi.lv/ta/id/299326-noteikumi-par-vienkarsotaja- procedura-izmantojamam-veidlapam. 41 Vidjeti Pravosudni portal, Danska, na adresi http://www.domstol.dk/selvbetjening/blanketter/staevningogsvarskrift/Pages/default.aspx. 42 Vidjeti Pravosudni portal, EU, na adresi https://e-justice.europa.eu/content_small_claims_forms-177- en.do?clang=en. 37 7) zahtjevi za izdavanjem dokaza; 8) činjenica da li je zatraženo da se pokriju sudski troškovi; 9) činjenica da li je zatraženo da se povrate troškovi vezani za održavanje predmeta, sa ukazivanjem na njihov iznos i priključivanjem dokumenata koji opravdavaju iznos; 10) činjenica da li je suđenje predmeta pred sudom u sudskom ročištu zatraženo, kroz opravdavanje njegovog ili njenog zahtjeva; 11) ostale okolnosti koje on ili ona smatra važnim za razmatranje predmeta ; 12) ostali zahtjevi; 13) lista dokumenata priključenih objašnjenjima; 14) vrijeme i mjesto pripremanja objašnjenja. 81. U Danskoj dokument kojim se pokreće postupak mora da uključuje samo kratak opis slučaja, naspram opšteg parničnog postupkma, gdje opis mora da bude detaljan. Ovo pojednostavljenje daje tužiocu opciju da ne angažuje advokata u fazi podnošenja, obzirom da je proces relativno jednostavan. 82. Informatičke platforme obezbjeđuju djelotvoran način za podnošenje tužbi. Nijedna od uporednih jurisdikcija nije uvela informatičku platformu koja opslužuje samo sporove male vrijednosti.43 U zemljama u kojima su takve platforme dostupne, one se primjenjuju na sve parnične i privredne tužbe. To je slučaj u Danskoj, Austriji i Estoniji. Na primjer, u Estoniji, dokumenti mogu da se podnose elektronskom poštom ili preko informatičkog sistema kojem se pristupa preko tome posvećenog portala.44 Ako se zahtjevi i drugi dokumenti mogu podnositi preko informatičkog portala, onda ne bi trebalo da se podnose preko elektronske pošte, osim u posebnim okolnostima. Sistem omogućava građanima da pokrenu građanski, upravni i prekršajni postupak preko mreže, da ih prate, te da dostavljaju dokumente za procesuiranje. Sistem dozvoljava strankama da pregledaju i pristupaju samo onim postupcima u koje su uključeni. Elektronsko podnošenje građanskih tužbi preko sudskog portala dostupno je i u Austriji. Sistem45 mogu da koriste svi, ali njegovo korišćenje je obavezno za advokate, notare, banke i osiguravajuća društva. Kao što je već pomenuto, u BiH se samo komunalne tužbe mogu podnositi elektronski preko sistema SOKOP. 83. U Letoniji dokumenti mogu da se potpisuju elektronskim potpisom i dostavljaju elektronskom poštom. Ta opcija se sve češće koristi, pošto sve više fizičkih lica i zastupnika pravnih lica ima elektronski potpis. Prateći dokumenti uz tužbu mogu da se potpisuju elektronskim potpisom i dostavljaju elektronski ili mogu da se šalju sudu poštom u pisanom obliku. Letonija koristi sistem elektronskih potpisa i izdaje dokumente koji potvrđuju plaćanje sudskih taksi koji su potpisani elektronskim potpisom. U Sloveniji i Njemačkoj nije moguće elektronsko podnošenje građanskih tužbi. 84. Diskusije na fokus grupama i anketa pokazali su mješovite stavove vezano za uvođenje obaveznih obrazaca ili elektronskog podnošenja za nekomunalne sporove male vrijednosti u BiH. U anketi je 42% ispitanika uvjereno da nije neophodno mijenjati postojeći postupak na bilo koji način, 32% vjeruje da bi mogli da se uvedu obavezni obrasci da se olakša 43 Na primjer, za postupke za neosporene tužbe, kao što su nalozi za plaćanje, često postoje posebno posvećeni informatički sistemi za podnošenje i procesuiranje tužbi. 44 Vidjeti Pravosudni portal, Estonija, na adresi http://www.rik.ee/en/international/public-e-file. 45 Vidjeti Pravosudni portal, Austrija, na adresi https://webportal.justiz.gv.at/at.gv.justiz.formulare/Justiz/Geldleistung.aspx. 38 podnošenje tužbe, a 30% vjeruje da bi trebalo da postoje opcije za elektronsko podnošenje tužbi. Zanimljivo je da su u toku diskusija u fokus grupama određeni advokati izrazili bojazni da bi uvođenje obrazaca, posebno ako se dostavljaju tuženom u pisanom o bliku, zajedno sa pozivom da se odgovori na tužbu, moglo da podstakne ljude da popunjavaju obrasce rukom, što bi dovelo do dokumenata koji su nečitki i koji bi opterećivali i sud i stranke. Zaista, takav rezultat bio bi nepoželjan, i u drugim zemljama u kojima su obrasci uvedeni oni se ne ispunjavaju ručno. Obrasci su dostupni na internet stranicama pravosudnih institucija, u formatu koji se može snimiti i mijenjati, a popunjavaju se elektronski, bez obzira na to da li se naknadno podnose na papiru ili elektronski. 85. Izgleda da bi uvođenje obrazaca koji su laki za korišćenje za podnošenje nekomunalnih tužbi male vrijednosti bilo najdjelotvornije pojednostavljenje za BiH u kratkoročnom periodu. Obrasce mogu da koriste i tužilac i tuženi i oni obezbjeđuju rješenje koje nije skupo i koje može da se implementira u kratkoročnom periodu. Ovi obrasci bi pomogli u strukturiranju tužbe i mogli bi da, u jednostavnim predmetima, omoguće samo - zastupanje. Mogli bi da budu zgodni i za sudije, pošto bi rezultirali radnjama koje su bolje strukturirane i lakše za praćenje. Takođe bi bilo važno poduzeti mjere da se ljudi ne podstiču da popunjavaju obrasce rukom. Dugoročno, bilo bi korisno uvesti elektronsko podnošenje za sve građanske i privredne sporove, ne samo one male vrijednosti, preko informatičkog portala. 8. Sakupljanje dokaza Nalazi: • Za razliku od uporednih jurisdikcija, BiH nema strožiju ocjenu relevantnosti dokaza u sporovima male vrijednosti i nema kriterijume za odbijanje dokaza. • Za razliku od situacije u većini uporednih jurisdikcija, sudije u BiH ne mogu da smanje cijenu ili trajanje predmeta sporova male vrijednosti primjenom jednostavnijih zahtjeva vezanih za dokaze. • Vještačenja su skupa i oduzimaju mnogo vremena, ali sudije u BiH nisu u mogućnosti da ih zaobiđu u predmetima sporova male vrijednosti. Preporuke: • Propisati da će u sporovima male vrijednosti sudije primjenjivati strožiju ocjenu relevantnosti nego u opštim parnicama i prihvatati samo dokaze koji su neophodni i ne pretjerano skupi u odnosu na vrijednost spora. • Propisati da u sporovima male vrijednosti sudije mogu da odstupaju od zahtjeva vezanih za formu dokaza i da priznaju načine dokazivanja koji trenutno nisu dostupni u zakonu, uključujući pisane izjave. • Propisati da će se vještačenja odobravati u sporovima male vrijednosti samo u izuzetnim okolnostima i uz razmatranje vrijednosti spora i cijene provođenja vještačenja. 86. Postupci za sporove male vrijednosti u svim analiziranim jurisdikcijama, osim Letonije, dozvoljavaju određeni tip pojednostavljenja u prikupljanju dokaza i korišćenju sudskih vještaka. Vrijedi napomenuti da uvođenju i implementaciji proceduralnih pojednostavljenja vezanih za dokaze treba pristupiti s velikom opreznošću, obzirom da dokazi izneseni u predmetu direktno utiču na ishod predmeta. Prema tome, nametanje značajnih ograničenja za dokaze može da prekrši pravo stranaka na pravično suđenje. Međutim, ako je vrijednost predmeta prilično mala, takođe bi moglo da bude nerazumno ulagati značajne resurse u sakupljanje nesuštinskih ili skupih dokaza. Osnovni kriterijum za određivanje da li su 39 ti resursi pretjerano veliki trebalo bi da bude poređenje njihovih troškova sa vrijednošću predmeta. 87. Za razliku od određenih uporednih jurisdikcija, BiH nije uvela nikakva pojednostavljenja kod prikupljanja dokaza i korišćenja sudskih vještaka. Pravila za sakupljanje dokaza i korišćenje sudskih vještaka ista su kao i kod opšteg parničnog postupka. U opštem postupku u BiH sudije imaju slobodu odlučivanja o tome da li da prihvate dokaze ili ne. Konkretno, proceduralni zakoni propisuju da, na osnovu pripremnog ročišta, sud odlučuje koji dokazi će biti izneseni na glavnom ročištu. Prijedlozi za dokaze koji se ne smatraju relevantnim biće odbačeni na sudu pisanom odlukom, sa obrazloženjem. Međutim, ne postoje kriterijumi za to ocjenjivanje relevantnosti, i ne postoji mogućnost da se dokazi odbace zbog toga što bi provođenje dokaznih radnji bilo vrlo skupo. 88. Intervjui sa praktičarima u pravosuđu ukazuju na to da se opcija odbacivanja dokaza koja je dostupna sudijama gotovo nikada ne koristi. Sudije se brinu da bi drugostepeni sud mogao da gleda na odluku da se ne prihvate dokazi kao kršenje procesnih pravila i da, na osnovu toga, preinači presudu. Preinačavanje presude direktno utiče na ocjenjivanje učinka prvostepenog sudije. Kao rezultat toga, prvostepeni sudovi preferiraju da saslušaju brojne svjedoke čak i za predmete sa vrijednošću ispod 50 KM, te da prihvate vještačenje čak i ako troškovi toga višestruko premašuju vrijednost spora. U drugim uporednim jurisdikcijama postupak za sporove male vrijednosti obično ima blaže zahtjeve vezane za dokazivanje. 89. Austrija je uvela minimalna odstupanja od opštih zahtjeva koji se odnose na dokazivanje. Za sporove vrijednosti ispod 1.000 eura, sud može da zanemari dokaze koj e je predložila stranka ako bi proces punog pojašnjavanja svih relevantnih okolnosti bio neproporcionalno težak. U takvim slučajevima sudija mora da donese „neproizvoljnu“ odluku u dobroj volji. Ta odluka se može razmatrati u postupku po žalbi. Iako nema nikakvih posebnih pravila o korišćenju sudskih vještaka, opcija da se odbije prihvatanje dokaza odnosi se i na taj aspekt. Konkretno, imajući u vidu da sud može da odbaci dokaze zbog neproporcionalne težine, korišćenje vještaka može se smatrati zahtjevnim i/ili skupim i može da se ne dozvoli. 90. U Sloveniji sud može da ograniči trajanje i obuhvat dokaza kako bi uravnotežio zaštitu prava stranaka i potrebu da se postupci rješavaju brzo i na isplativ način. Da bi se to postiglo, od sudije se zahtijeva da razvije precizan i racionalan plan proceduralnih radnji i da da prioritet dokazima koji se mogu izvesti brzo, jednostavno i sa relativno malim troškovima (npr. podnošenje pisanih izjava svjedoka; koncentrisano i jasno saslušanje stranaka i svjedoka). Sa tim ciljem, ako postoji nekoliko svjedoka, sudija može da zatraži od stranke da izabere samo one koji će dati uvjerljiva svjedočenja. Nadalje, sudija može da izvrši određena ispitivanja (npr. državnih nadležnih organa) neformalnije, na primjer telefonskim putem, umjesto u pisanom obliku. 91. U Estoniji sud može da odstupi od formalnih zahtjeva kada sakuplja dokaze i prizna načine dokazivanja koji nisu predviđeni zakonom, uključujući izjave koje nisu date pod zakletvom. Ova odredba se koristi kada je stranka zatražila saslušanje svjedoka. Umjesto pozivanja svjedoka pred sud, sud može da prihvati pisanu izjavu. Moguće je i ispitati svjedoka telefonom. U Estoniji su pravila za korištenje vještaka kao svjedoka identična za postupak za sporove male vrijednosti i za opšte sporove. 40 92. U Danskoj, u okviru postupka za sporove male vrijednosti, samo oni dokazi koji su važni za predmet mogu da se izvode. U okviru opšteg postupka svi dokazi mogu da se izvode, osim u slučaju se smatra da su irelevantni za predmet. Prema tome, pravilo u postupku za sporove male vrijednosti zahtijeva samo nešto strožije ocjenjivanje relevantnosti u poređenju da opštim parničnim postupkom. Prema tome, dokazi koji se izvode u okviru postupka brzog kolosijeka predmet su odobrenja suda. Sud odobrava izvođenje takvih dokaza ako utvrdi da je vjerovatno da će dokazi biti važni za predmet. Nadalje, sud određuje oblik u kom dokazi mogu da se izvode. Ovo određivanje obično se postiže nakon diskusije sa strankama. Prema tome, sudija ima više slobode u odlučivanju da li bi svjedok trebalo da se pozove lično ili bi pisana izjava bila dovoljna. 93. Proceduralna pravila za korišćenje sudskih vještaka u sporovima male vrijednosti u Danskoj znatno se razlikuju od pravila koja se koriste u okviru opšteg parničnog postupka. Ako se zahtijeva kompleksno mišljenje vještaka, predmet se prosljeđuje u opšti parnični postupak. U postupku brzog kolosijeka sud može, na zahtjev stranke, da zatraži pojednostavljeno mišljenje vještaka u obliku pisane izjave od organizacije ili pojedinačnog vještaka. Vještak se obično ne poziva da da vještačenje lično, osim ako postoje značajni razlozi za njegovo pojavljivanje. Ako organizacija da pisanu izjavu, nju prati usmeno objašnjenje samo u izuzetnim okolnostima. Još jedna razlika je u tome što u predmetima male vrijednosti pitanja za vještaka priprema sud, dok u opštem parničnom postupku pitanja pripremaju stranke. U okviru postupka za sporove male vrijednosti sud dostavlja svoja pitanja strankama na komentare prije nego što ih pošalje vještaku. 94. U Njemačkoj, pravila za izvođenje dokaza za tužbe ispod 600 eura prilično su fleksibilna. U opštem parničnom postupku primjenjuje se princip direktnog sakupljanja dokaza, tj svjedoci, vještaci ili stranke moraju da se saslušaju pred sudom u prisustvu stranaka. U okviru pojednostavljenog postupka, međutim, sud može da ispita svjedoke, vještake i li stranke preko telefona ili u pisanom obliku. 95. Regulativa (EC) br. 861/2007 takođe uvodi strožije ocjenjivanje relevantnosti i pojednostavljenja vezano za formu dokaza. Da bi se izbjeglo održavanje ročišta, osim ako je ono apsolutno neophodno, usmeno svjedočenje ili nalazi vještaka slušaju se samo ako je to neophodno da pomogne sudu da dođe do odluke. Kao i u Austriji, sud uzima u obzir troškove kada odlučuje o tome da li će prikupljati određene dokaze. 96. Sažeto, pojednostavljenja vezana za dokaze pojavljuju se u dva primarna oblika. Ona su obično vezana za fleksibilnost suda u ocjenjivanju i određivanju koje dokaze će prihvatiti (npr. strožije ocjenjivanje relevantnosti) i/ili za pojednostavljenja oblika u kom se dokazi izvode. Ova dva pojednostavljenja mogu da se koriste u kombinaciji. BiH nije uvela nikakva pojednostavljenja za sakupljanje i izvođenje dokaza. To je svakako oblast u kojoj reforme koje mogu da uštede vrijeme i novac i za stranke i za sud mogu da se koriste kao poluga. 97. Vezano za uvođenje strožijeg ocjenjivanja relevantnosti, kao što je već razmatrano, postojeća opcija da se odbiju dokazi se u okviru opšteg postupka u BiH rijetko koristi. Eksplicitno uvođenje strožijeg ocjenjivanja relevantnosti u postupku za sporove male vrijednosti zasnovano na kriterijumima kao što su neophodnost i troškovi moglo bi da potakne sudije da koriste više slobodnog odlučivanja i budu pragmatičniji kada prihvataju dokaze. 41 98. Još jedna opcija je da se dozvoli podnošenje određenih dokaza u pisanom obliku, na osnovu slobodnog odlučivanja suda. Na primjer, trenutno se u Zakonu o parničnom postupku u BiH navodi da bi glavno ročište trebalo da se održi čak i ako svjedok vještak ne prisustvuje, osim ako sud smatra da je njegovo prisustvo neophodno za nadopunjavanje ili pojašnjavanje mišljenja, u kom slučaju sud odlaže ročište.46 To znači da čak i prema opštim pravilima sud može smatrati da je pisana izjava svjedoka vještaka dovoljna. Ipak, razmatranja u toku diskusija u fokus grupama ukazuju na to da će, bez jasnog ovlašćenja u zakonu, sudije nastaviti da ispituju vještake lično, čak i za predmete u kojima vještačenje ne mora da se nadopuni ili pojasni. 99. Prikladno je uvesti ograničenja za korišćenje vještačenja u predmetima sa veoma malom vrijednošću, pošto je korišćenje vještačenja skupo i izaziva odlaganja. Studija o privrednom pravosuđu dovela je do nalaza da „[v]ještaci kao svjedoci su takođe izvor odlaganja. Vještake kao svjedoke obično imenuju sudije kako bi spriječili da njihovi predmeti budu preinačeni u apelacionim sudovima. Postoje, međutim, instance u kojima vještačenja donose malo ili nimalo vrijednosti predmetu. Vještaci kao svjedoci su skupi, a njihovo pretjerano korišćenje povećava troškove predmeta za stranke. Interesne strane takođe navode da su vještaci kao svjedoci čest izvor odgađanja i odlaganja (tj. njihovi izvještaji nisu pravovremeni, oni se ne pojavljuju na ročištima, njihovi dokazi se osporavaju) i da to produžava trajanje postupka. Štaviše, veliko oslanjanje na vještačenja stvara prilike za druga proceduralna uska grla, uključujući sporove oko izbora vještaka i oko njihovog svjedočenja.”47 Prema tome, uvođenje pojednostavljenja, kako u prihvatljivosti tako i u obliku dokaza u postupcima za sporove male vrijednosti u BiH izgleda opravdano. 100. Uvođenje strožijeg ocjenjivanja relevantnosti i fleksibilniji zahtjevi veza no za formu dokaza u sporovima male vrijednosti smatralo se povoljnim u diskusijama sa fokus grupama. Anketa je takođe uključivala pitanja o sakupljanju i iznošenju dokaza u predmetima sporova male vrijednosti. 65% ispitanika je podržalo uvođenje strožijeg ocjenjivanja relevantnosti u sporovima male vrijednosti; 20% prihvatanje pisanih izjava umjesto usmenog svjedočenja, a 26% prihvatanje pisanog mišljenja sudskog vještaka umjesto ispitivanja vještaka pod zakletvom.48 9. Princip adversarnog postupka Nalaz: • Ne smatra se da je u suprotnosti sa adversarnim principom ako sudija vodi sakupljanje dokaza ili ukazuje strankama na njihova prava i obaveze. Preporuka: • Ako BiH želi da da sudijama aktivniju ulogu u sporovima male vrijednosti, prikladno mjesto da se sa tim počne je da im se da više slobode u odlučivanju i inicijativi u sakupljanju dokaza. 46 Član 157 Zakona o parničnom postupku FBiH i RS. 47 Harley, Georgia; Svirčev, Srđan; Matić Bošković , Marina; Krnić, Ana; Esquivel Korsiak, Victoria. 2016. Improving commercial case management in the Federation of Bosnia and Herzegovina: feasibility study (Unaprjeđivanje upravljanja privrednim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine: studija izvodljivosti) (na engleskom jeziku). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke, stranica 16. 48 Ovi procenti ukupno premašuju 100% pošto je ispitanicima dozvoljeno da daju više od jednog odgovora na ovo pitanje. 42 101. Tipična odlika postupka za sporove male vrijednosti je dodjeljivanje aktivnije uloge sudiji kako bi se proces učinio bržim i efikasnijim i kako bi se pomoglo strankama koje same sebe zastupaju. Određene sudije su previše oprezne da bi preuzele aktivniju ulogu, jer se brinu da bi to moglo da prekrši princip adversarnog postupka. U narednim stavovima razmatra se adversarni princip i njegov odnos sa pravičnim suđenjem. 102. Razvoj parničnog postupka u anglosaksonskom i kontinentalnom pravu pokazao je postepeno približavanje adversarnog principa, koji je inicijalno bio tipičan za sisteme anglosaksonskog prava, sa inkvizitornim postupkom, koji je vezan za kontinentalne sisteme. Tradicionalno, sudija u adversarnom postupku smatran je sucem u natjecanju strana i nije u svakom slučaju imao dužnost da utvrdi istinu.49 To je bio pasivni sudija koji je tražio proceduralnu, umjesto suštinsku pravdu.50 Međutim, klasični adversarni postupak u Engleskoj pokazao se skupim i oduzimao je previše vremena. Prema tome, nova pravila parničnog postupka iz 1999. godine implementirala su sveobuhvatne reforme koje su uvele ulogu informisanog sudije koji ima više kontrole i inicijative u upravljanju predmetom. Ovaj sudija „može da koristi svoje poznavanje predmeta i ovlašćenja koja su mu data u svrhu upravljanja predmetom da osigura dobijanje informacija koje su mu potrebne za stvaranje realne mogućnosti da će odluka bili zasnovana na najbližoj mogućoj aproksimaciji istine“.51 Reforme britanskog parničnog postupka su uvele odlike koje su ranije smatrane inkvizitornim po prirodi. 103. Za razliku od toga, za tradicionalni postupak u kontinentalnom pravu smatralo se da uključuje inkvizitorne elemente. Tako je reforma francuskog parničnog postupka iz 1965. godine donijela veliko jačanje ovlašćenja francuskih sudova da kontrolišu napredovanje i pripremanje predmeta. Sudiji je omogućeno da se angažuje u utvrđivanju činjenica, da izdaje naloge koji su obavezujući za stranke, i imao je dužnost da traži istinu.52 To je bio aktivan sudija koji bi trebalo da se bori da postigne ne samo proceduralnu, već i suštinsku pravdu. Ipak, ove inkvizitorne odlike postupka uravnotežene su sa principom jednakosti strana, garantujući tako da uključenost sudije u davanje uputstava i iznalaženje činjenica neće dati nepravednu prednost nijednoj strani. 104. Zemlje bivšeg Istočnog bloka tradicionalno su pripadale kontinentalnoj pravnoj porodici, ali je prije pada željezne zavjese inkvizitorni element u njihovom parničnom postupku bio naglašeniji nego u Zapadnoj Evropi. Nakon kraja hladnog rata klatno se pomjerilo u suprotnom smjeru. Istočnoevropski narodi su uveli sveobuhvatne reforme kako bi učinili parnični postupak adversarnim. U nekim slučajevima, za te reforme se smatralo da ograničavaju ovlašćenja sudija da uvode mjeru efikasnosti u sudnice i utvrđuju istinu. Prema tome, u novijem periodu, ove zemlje su oprezno počele da dozvoljavaju sudijama da preuzmu aktivniju ulogu u usmjeravanju procedure, čime je još jednom redefinisano značenje adversarnog principa. 49 U prominentnom predmetu engleskog adversarnog sistema, Air Canada protiv Državnog sekretara trgovine, [1983. godine] 2 AC 394, prominentni engleski sudija Lord Denning naveo je da „ kada govorimo o dužnom administriranju pravde, to ne znači uvijek utvrđivanje istine o onome što se dogodilo. Često znači da, kao pitanje pravde, stranka mora da dokaže svoj slučaj bez ikakve pomoći sa druge strane. “ 50 Jolowicz, J. A. Adversarial and Inquisitorial Models of Civil Procedure (Adversarni i inkvizitorni modeli parničnog postupka), The International and Comparative Law Quarterly, Cambridge University Press, Vol. 52, No. 2 (Apr., 2003), strane 281-295. 51 Ibid., strana 288. 52 Ibid., strana 291. 43 105. Sada su određeni inkvizitorni elementi u adversarnom procesu toliko uobičajeni da se rijetko ispituju. U toj praksi, ECtHR smatra da je adversarni postupak jedan od ključnih elemenata pravičnog suđenja. Međutim, ne tumači termin „adversarni“ u istom značenju kao i klasična doktrina anglosaksonskog prava i ne smatra da su aktivno učešće sudije u iznalaženju činjenica ili davanje uputstava sudije strankama kršenja adversarnog principa. Prema navodima ECtHR, „pravo na adversarne postupke u principu znači omogućavanje strankama u krivičnom ili parničnom postupku da budu upoznate sa svim dokazima koji su izvedeni ili opservacijama koje su unesene i da ih komentarišu, čak i ako su oni izvedeni ili uneseni od strane nezavisnog člana državne pravne službe, a u smislu vršenja uticaja na odluku suda“.53 Kršenja adversarnog principa koja otkriva ECtHR obično su vezana za instance u kojima je sud dobio dokaze i dokumente, a jednoj strani nije dat pristup dokumentima ili dokazima i ona nije imala priliku da ih komentariše. 106. U svjetlu gore pomenutog, određeni stepen inicijative sudija u usmjeravanju sakupljanja dokaza ili davanja uputstava strankama o njihovim pravima i obavezama ne smatra se suprotnim sa adversarnim principom. Sasvim suprotno, rad na postizanju efikasnosti dovodi do toga da mnoge zemlje dozvoljavaju sudijama da budu aktivni i da daju ograničena usmjeravanja strankama, posebno u postupku u sporovima male vrijednosti, u kojima stranke možda nemaju pravne zastupnike. Primjeri sudija koji preuzimaju aktivnu ulogu predstavljeni su u odjeljku 8, vezano za sakupljanje dokaza. 107. U BiH se ne očekuje da sudija usmjerava stranke u predmetu za sporove male vrijednosti aktivnije nego što bi to radio u opštem parničnom postupku. Slično tome, u Letoniji, Austriji i Sloveniji, uloga sudije u postupku za sporove male vrijednosti ne razlikuje se od njegove uloge u opštem parničnom postupku. Ukoliko postoje neke manje razlike u ponašanju sudije, one su rezultat strukture postupka, a ne namjernog preuzimanja aktivnije uloge od strane sudije. Na primjer, u Sloveniji se od sudije zahtijeva da osigura da su sve odlučujuće činjenice navedene, da su nekompletne izjave nadopunjene, da su dokazi izvedeni, te da su data neophodna objašnjenja, kako bi se utvrdile činjenice i pravni odnosi u sporu. U opštem parničnom postupku to se obično radi usmeno na glavnom ročištu. Pošto se postupak za sporove male vrijednosti često sprovodi u pisanom obliku, sudija to može uraditi ranije i u pisanom obliku. Međutim, ta razlika u ponašanju sudije ne potiče iz toga što mu se daje suštinski različita uloga, već iz same struktura postupka. 108. U Danskoj, Estoniji i Njemačkoj sudije preuzimaju aktivniju ulogu nego što je uobičajeno u postupku za sporove male vrijednosti. U Danskoj, nakon što je tužba podnešena i nakon što je tuženi odgovorio na nju, sudija radi na tome da pojasni predmet, kao i potrebe za daljnjim dokazivanjem, kroz diskusiju sa strankama. Sud daje smjernice onim strankama koje nemaju pravne vještine i pomoć advokata. Cilj je da se značajno smanji potreba za pravnim zastupanjem. Za razliku od opšteg parničnog postupka, sud priprema glavno ročište tako što sačinjava listu navoda, argumenata i dokaza. U toku glavnog ročišta, sudija je odgovoran za usmjeravanje stranaka i pomaganje strankama, ali u manjoj mjeri ako stranku zastupa advokat. Štaviše, u postupku na brzom kolosijeku u Danskoj pi tanja za svjedoke vještake piše sud, a ne stranke. U Estoniji sud je ovlašćen da sakuplja dokaze prema svojoj inicijativi. Ovo pravilo značajno štedi vrijeme, zato što sud ne zavisi od prijedloga 53 Vodič o članu 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima, Pravo na pravično suđenje (građanska strana) Ažurirano 31. decembra / prosinca 2017. godine. 44 stranke za sakupljanje dokaza. U Njemačkoj se od sudije očekuje da obezbijedi određena uputstva i smjernice za stranke koje nemaju pravnog zastupnika. Ova pravila se, naravno, primjenjuju veoma oprezno, tako da ne narušavaju ravnotežu moći između stranaka i time ne krše princip ravnopravnosti strana. 109. Ukupno gledano, sudije u svim analiziranim jurisdikcijama oprezni su kada pokazuju inicijativu ili pomažu strankama koje zastupaju same sebe. U opštem slučaju, sudije oklijevaju da pomognu i usmjeravaju stranke koje zastupaju same sebe. Ipak, otvoreniji su za preuzimanje inicijative u sakupljanju dokaza, pošto to u konačnici doprinosi uspostavljanju i utvrđivanju činjenica u predmetu. Prema tome, ako BiH teži da da aktivniju ulogu sudijama u predmetima sporova male vrijednosti, bilo bi korisno nadograđivati se na postojeću spremnost za preuzimanje aktivnije uloge u sakupljanju dokaza, umjesto fokusirati se na podsticanje sudija da savjetuju i usmjeravaju stranke u postupku. 10. Pripremanje predmeta Nalaz: • Ročišta, kako pripremna, tako i glavna, imaju tendenciju da budu element parnice koji oduzima najviše vremena u pravosudnom procesu. Preporuka: • BiH bi mogla da uvede pripremnu fazu koja bi bila samo u pisanom obliku za sporove male vrijednosti, gdje bi stranke bile u obavezi da iznesu sve svoje dokaze u pisanom obliku uz tužbu i odgovor na tužbu. 110. U svim uporednim jurisdikcijama, standardni parnični predmet ima fazu prije suđenja i suđenje. Faza prije suđenja uobičajeno uključuje pisanu i usmenu fazu. Pisana faza sastoji se od razmjene dokumenata između strana, podnošenja dokaza i drugih sličnih aktivnosti. Usmena faza uključuje pripremno ročište. Ne razlikuju svi sistemi pripremno ročište i glavno ročište. Određeni akti o parničnom postupku mogu da regulišu ročišta, a da ih ne klasifikuju kao „pripremna“ i „glavna“. Tipična odlika postupaka za sporove male vrijednosti je da je preliminarna faza postupka ili skraćena ili izostavljena u potpunosti, u interesu brzog rješavanja predmeta i smanjivanja troškova. 111. BiH nije uvela pojednostavljenja u pripremnoj fazi postupaka za sporove male vrijednosti. Proces uključuje razmjenu dokumenata i pripremno ročište, kao i svaki drugi parnični postupak. Pravovremenost je takođe jednaka. U FBiH je pripremno ročište obavezno, osim u predmetima u kojima sud utvrdi da nema kontroverznih činjenica ili da, zbog jednostavnosti spora, pripremno ročište nije neophodno. Diskusije na fokus grupama ukazuju na to da sud rijetko koristi ovo pravilo u opštem parničnom postupku ili u postupku za sporove male vrijednosti. Proceduralno pravilo koje ovlašćuje sud da zakaže glavno ročište odmah nakon pripremnog se primjenjuje često. U RS-u je pravilo o tome da li da se održi pripremno ročište jednako kao i u FBiH za parnične predmete. Međutim, proceduralno pojednostavljenje se primjenjuje na privredne predmete, a time i na privredne sporove male vrijednosti. Pravilo predviđa da se pripremno ročište u privrednim predmetima zakazuje samo ako sud smatra da bi to omogućilo brže i efikasnije rješavanje spora.54 Ukupno gledano, u BiH nema 54 Zakon o parničnom postupku RS, član 433v. 45 proceduralnog pojednostavljenja u preliminarnoj fazi koje bi se primjenjivalo konkretno na sporove male vrijednosti. To je neuobičajeno. 112. Većina uporednih zemalja skraćuje pripremnu fazu predmeta sporova male vrijednosti. U Estoniji sud može da skrati pripremnu fazu time što će ili izostaviti fazu pisanog postupka ili odlučiti da ne održi ročište. Sudija može i da odluči da skrati rokove. Na pojedinačnim sudijama je da odluče da li da koriste te opcije ili ne, kao i koje opcije da koriste, tj. da li da zatraže odgovor na tužbu, da li da održe pr ipremno ročište i koje rokove da primijene. Ako se pripremno ročište održava, ono može biti u obliku telefonskog poziva sa svakom od stranaka. Telefonski pozivi, umjesto pripremnog ročišta uživo, koriste se i u Danskoj da se uštedi vrijeme i novac strankama. U Danskoj je moguće i da se telefonski razgovor održi izvan uobičajenog radnog vremena. U Njemačkoj sud može da odredi veoma kratak rok, od otprilike 3 do 5 dana, da tuženi dostavi svoj odgovor. Moguće je i da njemački sudija pojasni dodatna pitanja telefonom, umjesto da održava pripremno ročište. 113. Ne osjećaju se sve sudije prijatno kada razgovaraju sa strankama preko telefona. U okviru ovog istraživanja, određene sudije u BiH su izrazile bojazni o tome da verifikacija identiteta stranaka u toku telefonskog poziva nije uvijek pouzdana. Izgleda, međutim, da to nije izvor bojazni u Estoniji, gdje sudije smatraju da bi, pošto je stranka sama dala taj telefonski broj, on ili ona lično odgovorila na telefonski poziv. Za određene sudije u Estoniji, izazov vezan za sprovođenje postupka prije suđenja preko telefona više je vezan za informisanje druge stranke o tome šta je razmatrano u toku poziva. Sudije vode bilješke o razgovoru na osnovu odredbe koja dozvoljava pojednostavljene protokole u sporovima male vrijednosti, ali može biti teško osigurati da se informacije koje su dobijene od jedne stranke objelodane drugoj u potpunosti. 114. Pisana faza preliminarnog postupka regulisana je prilično detaljno u zakonima nekih od uporednih jurisdikcija. U Letoniji je pisana faza za postupak za sporove male vrijednosti dugačka i uključuje obavezne obrasce za pisani odgovor tuženog. U Sloveniji se pripremna ročišta uobičajeno ne zakazuju, međutim, zakon nameće ograničenja za pisane podneske; svaka stranka može da podnese samo jedan pripremni podnesak u strogim rokovima. Činjenice i dokazi koji su izneseni izvan tih podnesaka ignorisaće se. Postupak za prekogranične sporove male vrijednosti u okviru Regulative (EC) br. 861/2007 takođe ne uključuje pripremno ročište, ali daje jasna pravila i vremenske rokove za razmjenu dokumenata. Ukupno gledano, glavna funkcija pripremne faze je da se pojasne pitanja tako da glavno ročište bude što je moguće djelotvornije. U sporovima male vrijednosti pripremna faza predmeta često pomaže sudu da odluči o tome da li je glavno ročište uopšte potrebno . 115. U BiH se pisana faza predmeta ne koristi u potpunosti, ni u postupku za sporove male vrijednosti ni u opštem postupku. Iako stranke mogu i trebalo bi da iznesu svoje dokaze kada se podnose tužba i odgovor, mnogi se oslanjaju na pripremno ročište za iznošenje ili traženje dokaza po prvi put. Takođe, sudije često koriste pripremno ročište da se upoznaju sa predmetom, umjesto da prostudiraju pisane materijale unaprijed. Ovo pretjerano oslanjanje na pripremno ročište dovodi do smanjivanja napora koji stranke i sud ulažu u pisani dio pripremne faze. 116. Prema diskusijama na fokus grupama i rezultatima ankete, dominantno mišljenje u pravnoj zajednici BiH je da bi pripremna faza mogla da bude pojednostavljena. 35% ispitanika u anketi bilo je mišljenja da nisu potrebne nikakve promjene pripremne faze. Ostali 46 ispitanici su podržali različita pojednostavljenja, kao što je uvođenje kraćih rokova u toj fazi (23%), eliminacija pripremne faze u potpunosti i zakazivanje glavnog ročišta u isto vrijeme kada se tužba šalje tuženom (23%) i to da preliminarna faza postoji samo u pisanom obliku, bez pripremnog ročišta (22%).55 117. BiH bi mogla da razmotri uvođenje pripremne faze koja bi bila isključivo u pisanom obliku za sporove male vrijednosti pošto su sudska ročišta, kako pripremna, tako i glavna, među onim dijelovima pravosudnog procesa koji oduzimaju najviše vremena. Da bi se to omogućilo, stranke bi bile u obavezi da iznesu / zatraže sve dokaze u pisanom obliku kada se podnosi tužba i uz odgovor na tužbu. Zakon bi takođe trebalo da unaprijed spriječi stranke da iznose ili zahtijevaju dokaze u kasnijoj fazi (npr. glavno ročište, ako nema pripremnog) ako su im takvi dokazi bili dostupni u toku preliminarne faze. I rokovi bi mogli da se skrate. Alternativno, BiH bi mogla da uvede pravilo da se postupci za sporove male vrijednosti mogu sprovoditi bez pripremnog ročišta, osim ako sud odluči da je takvo ročište neophodno, u zavisnosti od kompleksnosti predmeta.56 11. Glavno ročište Nalaz: • Za razliku od drugih uporednih jurisdikcija, BiH nema pravila koja bi ograničavala broj sudskih ročišta u predmetima sporova male vrijednosti. Preporuka: • Propisati da će se sporovi male vrijednosti, po pravilu, razvijati samo u pisanom obliku, osim u slučaju da je jedna od strana konkretno zatražila ročište. 118. Najtipičniji način za pojednostavljivanje glavnog ročišta u predmetu za spor male vrijednosti je da se ono u potpunosti izbjegne. Druga pojednostavljenja, koja su ipak manje značajna, vezana su za način na koji se vodi zapisnik sa ročišta .57 U BiH postupci za sporove male vrijednosti uključuju glavno ročište. Ročište se ne održava samo ako tuženi ne odgovori na tužbu u propisanom roku – u tom slučaju, sud jednostavno izriče presudu zbog propuštanja, a ročište se ne zahtijeva. Inače postupci za sporove male vrijednosti uvijek uključuju glavno ročište. Kao i BiH, Austrija i Danska takođe imaju glavna ročišta u okviru svojih postupaka za sporove male vrijednosti. 119. Za razliku od toga, pristup u Estoniji, Sloveniji i Njemačkoj je da se postupak sprovodi u pisanom obliku i da se, ako je moguće, izbjegne održavanje ročišta. Na primjer, u Sloveniji sud može da odlučuje o predmetima sporova male vrijednosti bez ročišta ako, nakon razmjene dokumenata u pisanom obliku, utvrdi da nema spora o činjenicama i da nema 55 Ovi procenti ukupno premašuju 100% jer je ispitanicima dozvoljeno da daju više od jednog odgovora na ovo pitanje. 56 Jednostavnije pravilo postoji u RS-u, ali je primjenljivo samo na privredne predmete. 57 Pojednostavljenje pravila o vođenju zapisnika dostupno je u dvije uporedne jurisdikcije: Estoniji i Sloveniji. U Estoniji sud unosi proceduralne akte u zapisnik samo do stepena do kog to ocijeni neophodnim, a stranke ne mogu da podnesu nikakve prigovore na zapisnik. Slično tome, u Sloveniji sud priprema nacrt sažetog snimka glavnog ročišta koji uključuje najvažnije izjave koje su dale stranke, suštinski važne podatke o dokazima koji su izneseni i odlukama koje su objavljene na glavnom ročištu, koje su podložne žalbi. To pojednostavljenje omogućava u većoj mjeri neformalnu prirodu postupka i može da omogući da se određene faze postupka sprovode preko telefona, posebno u toku preliminarne faze. 47 nikakvih drugih prepreka za izricanje presude. Prema tome, ročište se izbjegava , osim u slučaju da ga neka od stranaka konkretno zatraži u toku pisane faze predmeta. Slično tome, u Letoniji je opcija koja se podrazumijeva to da se sporovi male vrijednosti rješavaju u pisanom obliku. Sudija može da odluči da održi ročište ako ga stranka eksplicitno zatraži. Zahtjev mora da bude praćen razlozima koji opravdavaju potrebu za održavanjem ročišta. Takođe, sudija može, na osnovu svog slobodnog odlučivanja, da utvrdi da je potrebno usmeno ročište, čak i ako nijedna od stranaka to ne zahtijeva. U Njemačkoj, takođe, predmeti sporova male vrijednosti mogu da se procesuiraju isključivo u pisanom obliku, osim u slučaju da stranke konkretno zatraže ročište. U Estoniji, čak i ako stranka zatraži ročište, nije neophodno da se ono održi u sudu ili lično; stranka može da se sasluša preko telefona. Moguće je izbjeći održavanje ročišta i u skladu sa postupkom za prekogranične sporove male vrijednosti u EU. 120. Kao što je već razmatrano, zemlje koje dozvoljavaju da se ročište izostavi obično zahtijevaju da se ono ipak održi ako neka od stranaka to eksplicitno zatraži, pošto pravo stranke na pravično suđenje može biti prekršeno ako sud zanemari njen zahtjev za održavanjem ročišta. Što znači, u skladu sa međunarodnim standardima, pravo na pravično suđenje ne krši se u svakom slučaju ako stranka zatraži usmeno ročište, a sud odbije taj zahtjev. Međutim, sud može da odbije zahtjev za održavanjem usmenog ročišta samo u izuzetnim okolnostima i odluka o odbijanju zahtjeva mora biti podržana razlozima koji su jasno objašnjeni. Štaviše, ročište ne mora da se u svakom slučaju održava lično, mogu se koristiti moderni oblici tehnologije, kao što su oprema i softver za video konferencije. Odluka ECtHR u predmetu Ponka protiv Estonije, koji je sažeto predstavljen u nastavku, daje komentar vezano za princip prava na pravično suđenje u pojednostavljenim postupcima , i konkretno se fokusira na važnost obezbjeđenja razloga za odluku o tome da se postupak sprovodi u pisanom obliku. Okvir 5. Predmet Ponka protiv Estonije58 Podnosilac tužbe, gospodin Ponka, finski državljanin, osuđen je za ubistvo u Estoniji i prebačen u Finsku da odsluži kaznu. Vlasnik stana u kojem se desilo ubistvo podnio je građansku tužbu protiv gospodina Ponke u Estoniji, zahtijevajući da mu se nadoknadi šteta u iznosu od oko 1.806 eura. Sud je prosudio da bi predmet trebalo da se rješava uz korišćenje pojednostavljenog postupka i da stranke, ako žele da ih se sasluša, moraju o tome da informišu sud. U svom odgovoru, gospodin Ponka je zatražio sudsko ročište i zamolio da se saslušaju on i dva svjedoka. Sud je odbio zahtjev i zasnovao svoju presudu na nalazima krivičnog predmeta . Gospodin Ponka je izložio slučaj pred ECtHR navodeći da nije dobio pravično suđenje u građanskom postupku pošto mu nije odobreno usmeno ročište, što predstavlja kršenje člana 6 § 1 Konvencije. Zaista, Sud je utvrdio kršenje prava na pravično suđenje u ovom slučaju. “Sud prepoznaje činjenicu […] da bi države članice mogle smatrati korisnim uvođenje pojednostavljenog parničnog postupka za prosuđivanje sporova male vrijednosti. Takav pojednostavljeni postupak može da bude u interesu stranaka ako omogućava pristup pravdi, smanjuje troškove vezane za postupak i ubrzava rješavanje sporova. Sud takođe prihvata da države članice mogu da odluče da bi takav pojednostavljeni parnični postupak trebalo da se u najčešćem slučaju sprovodi kroz postupak u pisanom obliku – osim ako sud smatra neophodnim da se održi usmeno ročište ili ako ga stranka zatraži – te da sud može da odbije takav zahtjev. Takav pojednostavljeni parnični postupak za prosuđivanje u sporovima male vrijednosti mora, naravno, da poštuje principe za pravično suđenje koje garantuje član 6 § 1. Domaće odredbe i njihova primjena u domaćim sudovima moraju, prema tome, da osiguraju poštovanje prava na pravično suđenje, konkretno kada se odlučuje o neophodnosti usmenog ročišta, o načinima za sakupljanje dokaza, te o stepenu do kog se dokazi prihvataju. […] U tom kontekstu Sud takođe ponovo naglašava obavezu u okviru člana 6 § 1 da domaći sudovi daju razloge ne samo za presude već i za glavne proceduralne odluke koje su donesene u toku postupka […]. 58 ECtHR Predmet Ponka protiv Estonije, Apelacija br. 64160/11, na adresi http://hudoc.echr.coe.int/eng?i=001-142950. 48 Prema uspostavljenoj sudskoj praksi Suda, […] pravo na „javno saslušanje“ u okviru značenja člana 6 § 1 uključuje pravo na „usmeno ročište“, osim u slučaju da postoje izuzetne okolnosti koje opravdavaju da se takvo ročište izostavi […] [R]očište možda nije obavezno kada predmet ne otvara nikakva pitanja o činjenicama ili pravu koja ne mogu da se adekvatno riješe na temelju dosijea predmeta i pisanih gledišta stranaka […] Sud je takođe smatrao da, osim u potpuno izuzetnim okolnostima, stranke u parnici moraju da imaju barem priliku da zatraže javno ročište, iako sud može da odbije zahtjev i održi ročište u privatnosti […]. Vezano za priliku da se zatraži usmeno ročište, podnosilac je imao takvu priliku i iskoristio ju je […] Sud primjećuje da domaći sud u suštini nije dao nikakve razloge za odlučivanje o predmetu u pisanom postupku […]. Samo je naveo odredbu zakona kojom se propisuje iznos praga za predmete koji mogu da se razmatraju u pisanom postupku i objasnio da se takvi postupci mogu koristiti ako je stranka imala značajne teškoće da se pojavi pred sudom zbog dužine svog putovanja ili zbog nekog drugog razloga. Sud nije objasnio zašto je ta odredba bila primjenljiva u slučaju podnosioca. […] Sud je takođe uzeo u obzir praktični problem koji predstavlja to što podnosilac služi kaznu u Finskoj […], dok se parnični postupak protiv njega održava u Estoniji. Primjećuje se da „ročište“ za podnosio ca nije u svakom slučaju moralo da ima oblik usmenog ročišta u sudnici u Estoniji. Međutim, izgleda da domaći sud nije razmotrio alternativne proceduralne opcije (kao što je korišćenje moderne komunikacijske tehnologije), sa ciljem da se osigura pravo podnosioca da ga se usmeno sasluša. […] Pomenuta razmatranja su dovoljna da bi Sud zaključio da je došlo do kršenja prava podnosioca na usmeno saslušanje u skladu sa članom 6 § 1 Konvencije.” 121. Ročišta predstavljaju veliki izvor odlaganja u sudskim predmeti ma. Smanjivanje broja ročišta ili njihovo izbjegavanje u potpunosti moglo bi da doprinese smanjivanju vremena koje je potrebno za rješavanje sporova male vrijednosti i smanjivanju sa tim vezanih troškova. Prema navodima iz Studije o privrednom pravosuđu, „[odlaganja u zakazivanju sudskih ročišta su značajna proceduralna prepreka koja utiče na efikasnost i pravovremenost u sudovima u FBiH. Može da prođe nekoliko godina (u određenim slučajevima i više od pet godina) od podnošenja predmeta do prvog ročišta. Ročišta se otkazuju ili odlažu često i bez snažnog opravdanja.“59 U okviru ankete se razmatrala ideja o uvođenju postupka za sporove male vrijednosti koji bi bio isključivo u pisanom obliku. 39% ispitanika je podržalo to pojednostavljenje. Takođe je data podrška uvođenju pojednostavljenog protokola za ročišta i ograničavanju broja ročišta u sporovima male vrijednosti na samo jedno. 12. Rokovi Nalaz: • Kraći rokovi donose više discipline u predmete sporova male vrijednosti i omogućavaju njihovo brže rješavanje. Za razliku od situacije u većini uporednih jurisdikcija, BiH je skratila samo nekoliko rokova u okviru postupka za sporove male vrijednosti. Preporuke: • Uvesti kraće rokove za sporove male vrijednosti, slične onima koji se koriste u prekograničnom postupku EU. 122. Brzo rješavanje predmeta sporova male vrijednosti može da se ojača skraćivanjem rokova za određene proceduralne radnje. U poređenju sa opštim parničnim postupkom, u postupku za sporove male vrijednosti u BiH skraćeno je tek nekoliko rokova. Vremenski limit 59 Harley, Georgia; Svirčev, Srđan; Matić Bošković , Marina; Krnić, Ana; Esquivel Korsiak, Victoria. 2016. Improving commercial case management in the Federation of Bosnia and Herzegovina: feasibility study (Unaprjeđivanje upravljanja privrednim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine: studija izvodljivosti) (na engleskom jeziku). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke, stranica 15. 49 za podnošenje žalbe protiv odluke suda u opštem parničnom postupku je 30 dana, a u postupku za sporove male vrijednosti je 15 dana. Rok za implementaciju sudskog naloga i podnošenje zahtjeva da se sudska odluka nadopuni u opštem parničnom postupku je 30 dana. Rok za iste procese u postupku za sporove male vrijednosti je 15 dana. 123. Određene uporedne jurisdikcije su takođe skratile zakonom propisane rokove u okviru postupka za sporove male vrijednosti. Slovenija ima kraće rokove za podnošenje pisanih izjava stranaka u pripremnoj fazi (8 dana nakon primitka izjave od druge stranke, u odnosu sa 30 dana u okviru opšteg parničnog postupka); za izvršavanje presuđene obaveze (8 dana, u odnosu na 15 dana); te za žalbu protiv presude (8 dana, u odnosu na 30 dana). Danska ima kraće rokove za izdavanje presude (14 dana, u poređenju sa 4 sedmice u okviru opšteg postupka) i za trajanje glavnog ročišta (maksimalno pola dana, u poređenju sa neograničenim maksimalnim trajanjem u opštem postupku). Letonija takođe ima kraće rokove za izdavanje presude (14 dana, u poređenju sa 30 dana) i za njeno stupanje na snagu (10 dana, u poređenju sa 20 dana) u sporovima male vrijednosti. 124. Pravila o sporovima male vrijednosti u Estoniji i Njemačkoj daju sudijama pravo na slobodno odlučivanje o skraćivanju neobaveznih rokova, prema onome što ocijene prikladnim. U Estoniji, indikativni rokovi, kao što je rok za dostavljanje odgovora na tužbu ili interval između datuma uručivanja poziva i prve sjednice suda mogu da se skrate po odluci suda. Period u toku kog se žalba može podnijeti može se takođe skratiti, ako se stranke saglase i informišu sud. U Njemačkoj se u zakonu ne propisuju konkretno kraći rokovi za tužbe koje su ispod 600 eura vrijednosti. Sudije, međutim, mogu da koriste svoju slobodu odlučivanja i skrate rokove da bi ubrzali postupke. Na primjer, prema njemačkom zakonu o parničnom postupku, period između uručivanja poziva i datuma održavanja ročišta trebalo bi da bude najmanje jednu sedmicu u predmetima u kojima je pravno zastupanje obavezno, a najmanje tri dana u ostalim predmetima. Pošto sudije imaju široku slobodu odlučivanja u toj oblasti, prema opštem parničnom postupku oni obično daju tuženom dvije sedmice da ukaže na svoju namjeru da se brani od tužbe, te još dvije sedmice da pripremi odgovor. U predmetima sporova male vrijednosti sudija može da da tuženom obavještenje najmanje tri dana unaprijed o tome da treba da se pojavi pred sudom ili odgovori na tužbu . 125. Postupak za prekogranične sporove male vrijednosti u EU uključuje više rokova: • Tužba i prateća dokumentacija bi trebalo da se pošalju tuženom u roku od 14 dana od primitka prikladno popunjenog obrasca od tužioca; • Tuženi bi trebalo da dostavi svoj odgovor u roku od 30 dana od uručenja tužbe; • Sud bi trebalo da pošalje tužiocu kopiju odgovora na tužbu, zajedno sa svim relevantnim pratećim dokumentima, u roku od 14 dana od primitka odgovora; • Tužilac bi trebalo da ima 30 dana od uručenja odgovora na tužbu do odgovaranja na bilo kakvu protivtužbu; • Sud bi trebalo da izrekne presudu u roku od 30 dana od primitka odgovora od tuženog ako usmeno ročište nije neophodno i ako dodatne informacije nisu zahtjevane; • Ako se utvrdi da je usmeno ročište neophodno, ono će se zakazati u roku od 30 dana od trenutka slanja poziva; i • Sud bi trebalo da izrekne presudu u roku do 30 dana od usmenog ročišta, ako se ono održi. 50 126. BiH bi mogla da uvede dodatne kraće rokove, slične onima koji se koriste u prekograničnom postupku u EU, kako bi se unijelo više discipline u predmete sporova male vrijednosti i kako bi se omogućilo njihovo brzo rješavanje. Važno je navesti da većina uporednih jurisdikcija skraćuje samo nekoliko rokova, i to ne značajno. Skraćivanje rokova je zasnovano na odredbama zakona ili slobodnom odlučivanju suda. 13. Sadržaj presude Nalaz: • U BiH nema razlike između sadržaja presude u sporu male vrijednosti i u redovnim predmetima, dok se u mnogim uporednim jurisdikcijama određeni elementi izostavljaju u presudama u sporovima male vrijednosti, kako bi se uštedilo vrijeme sudijama. Preporuka: • Pojednostaviti sadržaj presude u sporovima male vrijednosti, npr. omogućavanjem sudu da opiše samo činjenice za koje smatra da su utvrđene i dokaze na kojima se presuda zasniva, umjesto navođenja svih činjenica i dokaza iznesenih u postupku. 127. U BiH nema razlike između sadržaja presude u sporovima male vrijednosti i u redovnim sporovima. U toku diskusija na fokus grupama, sudije iz BiH su objasnile da nije neuobičajeno da se pišu presude koje su duže od 10 stranica za predmete sporova male vrijednosti čija je vrijednost ispod 50 KM. Učesnici u diskusijama na fokus grupama bili su mišljenja da je stepen napora u velikoj mjeri neproporcionalan vrijednosti spora. Kao i BiH, Austrija i Danska nemaju odredbe koje bi dozvolile sudijama da pojednostave sadržaj presude u predmetima za sporove male vrijednosti. 128. Druge uporedne jurisdikcije omogućavaju sudijama da izostave određene dijelove presude u postupcima za sporove male vrijednosti. U Letoniji, Estoniji i Sloveniji sud može da izabere da li da izrekne punu ili skraćenu presudu. U opisnom dijelu skraćene pre sude sudovi u Letoniji navode samo tužbu i pravnu osnovu za radnje st ranaka, a mogu da izostave objašnjenja stranaka. U argumentaciji, od suda se zahtijeva samo da navede zakonske odredbe koje je primijenio, a može da izostavi činjenice predmeta, dokaze na kojima zasniva svoje zaključke, argumente za odbijanje dokaza, kao i zaključke o valjanosti tužbe. U Letoniji, stranka može da zatraži punu presudu u roku od 10 dana od izdavanja skraćene presude. Ovo se obično radi kada stranka namjerava da podnese žalbu protiv odluke koju je izrekao sud. U Estoniji presuda suda može da se sastoji samo od uvoda i zaključka, izostavljajući opisni dio presude i argumentaciju. Ako stranka obavijesti sud o svojoj namjeri d a podnese žalbu protiv odluke u roku do 10 dana od izdavanja presude, sud će nadopuniti presudu. Alternativno, sud može da izda pojednostavljenu presudu. Pojednostavljena presuda sadrži ograničene argumente za odluku, predstavljajući pravne temelje i dokaze na osnovu kojih je sud donio svoje zaključke. Pojednostavljena presuda ne može da se nadopunjava. U Sloveniji, ako se sud odluči da izda kratku presudu, ona bi trebalo da sadrž i zakonsku osnovu tužbe i činjenice na kojima je ona zasnovana, obavještenje o pravu na žalbu i o tome da će puna argumentacija biti dodata presudi samo ako stranka najavi žalbu u roku od osam dana od primitka kratke presude i ako plati sudsku taksu. U Njemačkoj zakonska odredba koja omogućava pojednostavljenja za predmete u vrijednosti do 600 eura ne oslobađa sud od obaveze da 51 obezbijedi argumentovanu presudu. Sud, međutim, može da izostavi temelje na kojima je presuda zasnovana, u predmetima u kojima su razlozi uključeni u zapisnik sa sjednice suda .60 129. Iako pojednostavljivanje sadržaja presude u predmetima sporova male vrijednosti neće donijeti mjerljive uštede ukupne brzine postupka, moglo bi da uštedi vrijeme sudijama. Prema tome, BiH bi mogla da razmotri uvođenje pravila kojim bi se pojednostavili zahtjevi za sadržaj presude u predmetima sporova male vrijednosti. Od suda bi, na primjer, moglo da se zahtijeva samo da opiše činjenice za koje smatra da su utvrđene i dokaze koji su izneseni u predmetu. Ova preporuka je pozitivno ocijenjena među sudijama koji su učestvovali u diskusijama na fokus grupama. 14. Presuda zbog propuštanja Nalaz: • Prema opštim pravilima postupka u BiH, ako je tuženom tužba prikladno uručena i on ne odgovori na nju, sud može da izrekne presudu zbog propuštanja, ali samo na zahtjev tužioca. Taj zahtjev je formalnost ali, ako se izostavi, sud je spriječen da zatvori predmet. Preporuka: • Propisati da u sporovima male vrijednosti, ako je tuženom tužba prikladno uručena i on ne odgovori na nju, sud može da izrekne presudu zbog propuštanja čak i u odsustvu eksplicitnog zahtjeva tužioca. 130. Uporedne jurisdikcije, osim Slovenije, nemaju posebna pravila u okviru postupka za sporove male vrijednosti za slučaj u kom se stranka ne pojavi pred sudom ili ne odgovori na tužbu. Do stepena do kog postoje, ta pravila su identična kao u opštem postupku . 131. Prema pravilima za opšti postupak u BiH,61 ako se tuženom uredno uruči tužba, a on ne odgovori na nju u zakonom propisanom roku, sud može da izrekne presudu koja podržava tužbu, osim ako je tužba očigledno neutemeljena. Ovaj tip presude je poznat kao presuda zbog propuštanja. Sud je, međutim, ovlašćen da izrekne ovakvu presudu samo na osnovu konkretnog zahtjeva tužioca da to uradi. Ako tužilac ne zatraži konkretno od suda da izda presudu zbog propuštanja, od suda se zahtijeva da zakaže ročište, bez obzira na to što tuženi nije odgovorio na tužbu. Ovo pravilo se primjenjuje i na opšti postupak i na postupak za sporove male vrijednosti. 132. U okviru postupka za sporove male vrijednosti u Sloveniji, neodgovaranje tuženog na tužbu ili nepojavljivanje pred sudom smatra se priznanjem tužbe. Opšte je pravilo da bi podrazumijevajuća presuda trebalo da se izrekne u slučaju da tuženi ne podnese izjavu o odbrani u zakonom propisanom roku. U podrazumijevajućoj presudi sud mora da ocijeni da li je tužba utemeljena na činjenicama koje su navedene u tužbi i da li su činjenice u suprotnosti sa dokazima koje je iznio tužitelj ili saznanjima koja ima sud. U postupku za sporove male vrijednosti, sankcija za tuženog koji ne odgovari na tužbu je strožija. U tom postupku sud izjednačava tišinu od strane tuženog sa priznanjem tužbe i izdaje presudu zasnovanu na 60 Za to tumačenje pravila § 495a ZPO, vidjeti Uredbu Komore od 19. jula / srpnja 1995. godine (ref.: 1 BvR 1506/93), BVerfG. 61 Članovi 75 i 182 Zakona o parničnom postupku FBiH; Članovi 75 i 182 Zakona o parničnom postupku RS; članovi 196, 307 i 308 Zakona o parničnom postupku BD; u BD postoji dodatni uslov – da se presuda zbog propuštanja neće izreći ako tužilac nije obezbijedio sve dokaze koje je razumno mogao da obezbijedi sa tužbom. 52 priznanju, osim ako je zatražena presuda u suprotnosti sa imperativnim normama ili moralnim principima. Isti proces teče ako se uredno pozvani tuženi ne pojavi na ročištu. Ako se ne pojavi tužitelj, sud izriče presudu na osnovu povlačenja tužbe. 133. Pravilo kojim se ovlašćuje sud da izrekne presudu na osnovu propuštanja u BiH primjenljivo je i na opšti postupak i na postupak za sporove male vrijednosti i djelomično nadoknađuje nedostatak platnog naloga u BiH. Sudije su navele da podnosioci obično (ali ne i uvijek) uključuju u svoje tužbe zahtjev da sud izrekne presudu zbog propuštanja, ako tuženi ne odgovori na tužbu u roku. Nažalost, nema statističkih podataka o tome koliko često tuženi ne odgovaraju. BiH bi mogla da ojača ovo pravilo u postupku za sporove male vrijednosti predviđanjem da, ako tuženi kojem je uredno uručena tužba ne odgovori na nju, sud izrekne presudu zbog propuštanja, čak i u odsustvu eksplicitnog zahtjeva za to u tužbi. Iste posljedice bi se mogle predvidjeti ako tuženi kom je tužba uredno dostavljena podnese samo formalni odgovor na tužbu i ne dođe na zakazano ročište. Ova sugestija je pozitivno ocijenjena u toku diskusija na fokus grupama. 15. Razlozi za žalbu Nalaz: • Pravila BiH o razlozima za žalbu na presude u sporovima male vrijednosti su razumna i u skladu sa tipičnim načinom regulisanja ovog aspekta procedure u uporednim zemljama. Preporuke: • Ne preporučuju se nikakve promjene. 134. Još jedna tipična odlika postupaka za sporove male vrijednosti je da žalbe protiv odluke suda mogu da budu ograničene. Ovo pravilo ima dvije dimenzije. Najprije, razloga za žalbe može da bude manje u odnosu na one koji su dostupni u opštim parničnim predmetima. Drugo, žalbe protiv konkretnih odluka suda koje su donesene u toku suđenja, osim konačne presude (interlokutorne žalbe) mogu takođe da budu ograničene. Oba pojednostavljena su dostupna u BiH. 135. U BiH se na presudu prvostepenog suda u predmetu spora male vrijednosti žalba može uložiti samo zbog povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava. Ovaj tip ograničenja razloga za žalbu je tipičan za predmete sporova male vrijednosti. Ipak, ovo ograničenje je nedavno osporeno pred Ustavnim sudom RS-a na osnovu toga da ograničenje za žalbe protiv presude zasnovane na činjenicama u predmetima sporova male vrijednosti krši pravo na žalbu u skladu sa članom 113 (1) Ustava RS-a i dovodi do neravnopravnosti.62 Sud je odbio prigovor navodeći da relevantna odredba ne ograničava ili krši pravo na žalbu, već samo opseg ostvarivanja tog prava u vrlo uskoj grupi predmeta .63 62 Podnosilac u predmetu pred ustavnim sudom je tvrdio da ograničenje za žalbe na činjenice u predmetima sporova male vrijednosti krši pravo na žalbe u skladu sa članom 113 (1) Ustava RS i dovodi do neravnopravnosti. 63 Vidjeti odluku Ustavnog suda RS br. U-65/17 od 23. maja / svibnja 2018. godine. Odluka je bila kontroverzna, posebno pošto je jedna od sudija (gospođa Irena Mojović) izdala mišljenje o neslaganju. Imajući u vidu finansijski prag za sporove male vrijednosti i ekonomski standard u RS, sudija Mojović je bila mišljenja da relevantna odredba ograničava pravo na žalbu. Navela je da je većina stranaka u postupku za sporove male vrijednosti iz grupe građana sa niskim nivoom dohotka i da je za njih prag veoma visok. Njen argument je bio da se ustavnost relevantne odredbe ne može ocjenjivati bez razmatranja praga. Uporedila je situaciju u susjednim zemljama koje 53 Štaviše, u postupcima za sporove male vrijednosti, žalba je dozvoljena samo protiv sudskih odluka kojima se zaključuju postupci. Druge sudske odluke, koje bi pod opštim pravilima mogle da budu podložne žalbi, mogle bi u tom slučaju da se ospore samo žalbom protiv sudske odluke kojom se zaključuje postupak. 136. U Sloveniji i Austriji su razlozi za žalbu u postupcima za sporove male vrijednosti veoma slični onim u BiH. U Sloveniji se protiv presude žalba može podnijeti samo na temelju grubog kršenja odredbi o parničnom postupku i kršenja materijalnog prava. Kao i u BiH, protiv presude se ne može podnijeti žalba na temelju pogrešnog ili nekompletnog utvrđivanja činjenica. Drugi tip ograničenja za žalbe takođe postoji u Sloveniji; žalbe su dopuštene samo protiv odluka suda kojima se zaključuju postupci. Druge odluke mogu da se ospore samo u žalbi protiv sudskog akta kojim se zaključuje postupak. Austrijski zakon dozvoljava samo ograničene žalbe u predmetima u vrijednosti ispod 2.700 eura. Temelji za žalbe u takvim predmetima ograničeni su na odredbe zakona ili temelje za ništavost (tj. izuzetno ozbiljne proceduralne greške). Druge proceduralne greške ne mogu da se ospore, a ne mogu ni nalazi o činjenicama ili ocjena dokaza od strane prvostepenog suda. 137. U Estoniji i Letoniji se razlozi za žalbu u postupcima za sporove male vrijednosti proširuju na činjenice i dokaze. U Estoniji žalba može da se podnese u svakoj od sljedećih okolnosti: (i) ako je dozvola za žalbu data u presudi prvostepenog suda, ili (ii) ako je odredba materijalnog prava očito primijenjena pogrešno, ili (iii) ako je odredba proceduralnog zakona bila jasno prekršena, ili ako su dokazi očito bili ocijenjeni pogrešno i ako je to moglo da u materijalnom smislu utiče na odluku. Ako drugostepeni sud odbije da prihvati žalbu, stranka može da ospori to presuđivanje pred Vrhovnim sudom. U Letoniji su razlozi za žalbu tek nešto uži nego u opštem parničnom postupku. Žalbe su prihvatljive ako je prvostepeni sud netačno primijenio ili protumačio materijalno pravo, ako je prekršio odredbu proceduralnog zakona, utvrdio činjenice pogrešno ili ocijenio dokaze pogrešno. Kada se ulaže žalba neophodno je i da se navede konkretna odredba materijalnog prava koja je netačno primijenjena ili protumačena, odredba proceduralnog zakona koja je prekršena, činjenice koje su netačno utvrđene, te dokazi koji su pogrešno ocijenjeni, te kako je to uticalo na suđenje predmeta. Ti temelji su prilično široki, ali su i dalje strožiji nego u opštem parničnom postupku . 138. Njemačka ima najrestriktivnija pravila za žalbe. U osnovi, žalbe protiv prvostepenih presuda nisu dopuštene u predmetima koji su ispod 600 eura. Postoji jedan izuzetak od tog pravila. Žalba je moguća ako je konkretno dozvoljena u presudi prvostepenog suda. To je rijetkost, ali sud može da odluči da dozvoli žalbu ako ocijeni da je predmet od temeljne važnosti (bez obzira na njegovu relativno nisku novčanu vrijednost) ili ako je sud uvjeren da je odluka žalbenog suda neophodna da bi se dalje razvijalo pravo ili osiguravala konzistentnost u sudskoj praksi. Štaviše, ako je stranka gledišta da je njeno pravo da bude saslušana prekršeno, može da uloži prigovor, i prvostepeni sud je u obavezi da ponovo otvori postupak da ispravi situaciju. Ta druga mogućnost, međutim, ne predstavlja pravo na žalbu. Okvir 6. Zakon o parničnom postupku, Njemačka Član 511 Žalba dostupna kao pravni lijek imaju viši BDP i niže pragove. Sažimajući te činjenice, mišljenje o neslaganju zaključuje time da je značajan dio stanovnika RS stavljen u neravnopravan finansijski i proceduralni položaj pred drugostepenim sudovima u žalbenom postupku. 54 (1) Žalbe su dostupan pravni lijek protiv konačnih presuda koje izriče prvostepeni sud . (2) Žalba će biti prihvatljiva samo ako: 1. Vrijednost tematske materije žalbe premašuje 600 eura, ili ako 2. U svom prosuđivanju, prvostepeni sud je dao slobodu žalbe. (3) Optuženi treba da u žalbi, na zadovoljstvo suda, demonstrira vrijednost u skladu sa pod-članom (2) stavkom 1; tuženi u žalbi može da ne iznese zakonom propisanu izjavu u vidu zakletve. (4) Prvostepeni sud će prihvatiti žalbu u slučajevima u kojima: 1. Pravno pitanje je od temeljnog značaja ili kada daljnji razvoj prava ili interesi u osiguravanju ujednačenog prosuđivanja zahtijevaju da odluku donese žalbeni sud, ili kada 2. Presuda nema negativan efekat na stranku za iznos koji premašuje 600 eura. Žalbeni sud je obavezan nakon priznanja. 139. Ograničenja u BiH vezano za razloge za žalbu u sporovima male vrijednosti su konzistentna sa međunarodnom praksom. Većina zemalja ograničava razloge za žalbu u sporovima male vrijednosti. Jedini izuzetak je Danska, u kojoj su razlozi identični u sporovima male vrijednosti i opštem parničnom postupku. Najtipičnije ograničenje je da se ne dozvole žalbe zasnovane na činjenicama predmeta, kako su one utvrđene od strane prvostepeno g suda. To je odredba u BiH, Sloveniji, Austriji. Postojeća pravila u BiH su, prema tome, adekvatna, i nikakve preporuke se ne predlažu. 16. Takse na žalbe Nalaz: • BiH se sastoji od mnogo različitih jurisdikcija, pri čemu svaka ima svoja pravila za takse na žalbe. Preporuka: • Ujednačiti takse na žalbe u cijeloj zemlji. 140. Kao i prvostepene takse, takse za ulaganje žalbe u BiH razlikuju se od jurisdikcije do jurisdikcije. Za razliku od prvostepenih postupaka, jedna taksa dospijeva i za ulaganje žalbe i za presudu drugostepenog suda. U većini jurisdikcija iznos je dvostruko veći od iznosa za podnošenje tužbe u prvostepenom postupku. Taksa za žalbu, međutim, za Zeničko-dobojski kanton, iznosi koliko i taksa za tužbu plus 50%, a taksa za žalbu u Tuzlanskom kantonu iznosi jednako kao i taksa za tužbu. 141. Kao izuzetak, zakoni o sudskim taksama u tri jurisdikcije (Unsko-sanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton i Sud BiH) propisuju plaćanje takse za odgovor tuženog na žalbenom nivou. Druge jurisdikcije u BiH ne zahtijevaju plaćanje ove takse. Prema razgovorima sa praktičarima, ova taksa se gotovo nikad ne naplaćuje. Takse za žalbe u predmetima vrijednosti od 100 eura, 500 eura, 1.000 eura i 2.000 eura na žalbenom nivou prikazane su na grafiku 13. Žalbe u predmetima vrijednosti od 100 eura najjeftinije su u Tuzlanskom kantonu, Unsko-sanskom kantonu i Sudu BiH, a najskuplje u Hercegovačko- neretvanskom kantonu.64 Žalbe u predmetima vrijednosti od 2.000 eura najjeftinije su u Tuzlanskom kantonu i Distriktu Brčko, a opet najskuplje u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. 64 Iznosi taksi su izračunati u eurima. U jurisdikcijama u kojima zakoni zahtijevaju plaćanje takse za odgovor tuženog na žalbu, on se dodaje ukupnom iznosu, iako se u starnosti možda ne naplaćuje . 55 Slika 13: Sudske takse za žalbe u BiH (EUR) 250 200 225 200 200 200 200 200 200 150 160 150 150 100 112.5 112.5 100 100 100 100 100 100 100 100 100 50 80 80 37.5 12.5 62.5 12.5 57.5 57.5 75 20 10 25 40 50 50 15 60 50 20 50 20 50 50 50 20 50 50 50 50 50 50 0 Hercegovačko- Unsko-sanski Zeničko-dobojski Bosansko- Srednjebosanski Kanton 10 Zapadnohercegova kanton kanton kanton čki kanton Tuzlanski kanton podrinjski kanton Sarajevski kanton Posavski kanton neretvanski kanton Republika Srpska Sud BiH Distrikt Brčko EUR 100 EUR 500 EUR 1000 EUR 2000 142. U većini uporednih jurisdikcija, sudska taksa za žalbu protiv presude u predmetima određenog novčanog iznosa jednaka je taksi za prvostepeni predmet. Samo u Njemačkoj i Austriji su takse za žalbe u opštem slučaju više nego u prvostepenom postupku .65 U većini jurisdikcija u BiH takse za žalbe jednake su zbiru takse za tužbu i takse za presudu za prvostepeni postupak. To znači da su takse za žalbe u BiH neznatno niže od prvostepenih taksi jer, obično nema takse za odgovor tuženog u fazi žalbe. Na slici 14 u nastavku takse za drugostepeni postupak porede se sa taksama u uporednim jurisdikcijama. Opet, samo su takse za Sarajevski kanton, BD i RS uključene u ovo poređenje. Slika 14: Sudske takse za žalbu u uporednim jurisdikcijama (EUR) 400 350 356 300 300 250 285 200 225 212 200 150 175 165 160 150 144 100 140 140 126 100 100 100 100 50 80 78 67 67 67 67 50 50 20 50 54 50 50 75 19 70 70 75 0 Danska Distrikt Sarajevo Slovenija Republika Estonija Austrija Letonija Njemačka Denmark Brčko Sarajevo Slovenia Republika Estonia Austria Latvia Germany Brčko Srpska District Srpska EUR 100 EUR 500 EUR 1000 EUR 2000 143. Takse za žalbe u BiH su u skladu sa onima u uporednim jurisdikcijama, ali bi bilo korisno da se one ujednače u cijeloj zemlji, kako bi se izbjegla postojeća neslaganja. Napori na usklađivanju strukture taksi mogli bi da se prošire i na eliminisanje takse za odgovor tuženoga, koja se u svakom slučaju rijetko plaća u tri jurisdikcije u kojima se primjenjuje. 65 Samo tužbe u vrijednosti ispod 600 smatraju se stvarno sporovima male vrijednosti u Njemačkoj. Takođe, u Njemačkoj su žalbe u takvim slučajevima veoma rijetko dozvoljene. Ipak, u svrhu poređenja, na slici 14 predstavljene su sudske takse koje bi se plaćale drugostepenom sudu u Njemačkoj za tužbe u vrijednosti od 100 eura, 500 eura, 1.000 eura i 2.000 eura, pod pretpostavkom da je žalba dozvolje na. 56 17. Pravila drugostepenog postupka Nalaz: • Nema pojednostavljenja postupka za sporove male vrijednosti u drugostepenom postupku. Sudije drugostepenog suda provode jednako vremena i ulažu jednako napora za sporove male vrijednosti kao i za druge parnične i privredne predmete. Preporuka: • Propisati da drugostepena razmatranja sporova male vrijednosti sprovodi jedan sudija, umjesto vijeće od tri sudije. 144. Pojednostavljena proceduralna pravila u sporovima male vrijednosti obično se primjenjuju samo na prvostepeni tok predmeta. BiH u tom nije izuzetak i proceduralna pravila u drugostepenom postupku su identična kao opšta pravila. Međutim, neke od uporednih jurisdikcija imaju i pojednostavljenja na nivou žalbe. 145. Danska ima najbrojnija pojednostavljenja u drugostepenom postupku. Na primjer, zahtjevi za dokumentovanje pokretanja postupka po žalbi su manje formalni od onih u okviru opšteg parničnog postupka. Isto se odnosi na odgovor tuženog, koji bi, u okviru postupka brzog kolosijeka, trebalo da uključuje samo njegove napomene, bez drugih formalnih zahtjeva. Štaviše, u okviru opšteg parničnog postupka se od podnosioca žalbe zahtijeva da dostavi cijeli skup dokumenata u štampanom obliku koji su predstavljeni u predmetu na sudu. Takvog zahtjeva nema u okviru postupka na brzom kolosijeku. Konačno, u opštem drugostepenom postupku glavno je pravilo da bi trebalo da se održi usmeno ročište, ali sud može da odluči da ga izostavi. U postupku na brzom kolosijeku to pravilo je suprotno – ne bi trebalo da bude usmenog ročišta osim u slučaju da sud smatra da je neophodno da se ono održi. Prema tome, po pravilu, o žalbi u sporovima male vrijednosti odlučuje se na osnovu pisanih dokumenata. 146. U drugim uporednim zemljama, pojednostavljenja drugostepenog postupka za sporove male vrijednosti su minimalna, ako ih uopšte i ima. U Austriji, ako je vrijednost tužbe do 2.000 eura, usmeno ročište se zakazuje samo ako sud smatra da je to neophodno. U Sloveniji takve žalbe obično razmatra jedan sudija, osim ako se predmet smatra kompleksnim, što bi opravdalo razmatranje na vijeću od troje sudija. Estonija i Letonija ne uvode nikakva pojednostavljenja u žalbeni postupak za sporove male vrijednosti. U Njemačkoj nema praktično nikakvih žalbi na odluke za tužbe sa vrijednošću ispod 600 eura . 147. BiH bi mogla da pojednostavi svoj drugostepeni postupak za sporove male vrijednosti, npr. na osnovu primjera iz Slovenije, kroz smanjivanje broja sudija za žalbeni postupak, sa vijeća koje čije troje sudija, na jednog sudiju. Ova sugestija dobila je široku podršku u toku diskusija na fokus grupama. Zbog ograničenih temelja za žalbe, očekivanje je da većina predmeta u sporovima male vrijednosti neće ni stići do drugostepenog suda. U stvarnosti, međutim, u većini zemalja na prvostepene presude koje se izriču u predmetima po sporovima male vrijednosti često se ulažu žalbe. Jedna od svrha postupaka za sporove male vrijednosti je da se sudovi oslobode od trošenja previše vremena i napora na predmete koji imaju malu novčanu vrijednost. Ako se ovaj princip primjenjuje na prvostepene sudove, onda bi trebalo da se primjenjuje i na više instance. 57 18. Alternativno rješavanje sporova Nalazi: • Pravna tradicija BiH poznaje inicijalnu sesiju medijacije, ali trenutno ne postoje pravila o ugrađivanju medijacije u postupak za sporove male vrijednosti. Preporuka: • Nakon što dodatne uporedne informacije postanu dostupne, razmotriti uvođenje obavezne inicijalne sesije medijacije za određene tipove sporova male vrijednosti (npr. susjedski sporovi, sporovi vezani za ljekarske greške, osiguravajući sporovi). 148. Mnogi smatraju da su sporovi male vrijednosti idealan kandidat za korištenje alternativnog rješavanja sporova (alternative dispute resolution - ADR). Postizanje namirenja bilo je jedan od primarnih ciljeva tradicionalnih sudova za sporove male vrijednosti. Ambicija da se takvi predmeti rješavaju brzo i jeftino u skladu je sa prednostima koje nudi ADR. 149. Ipak, ni BiH, ni bilo koja od drugih uporednih jurisdikcija nije ugradila ADR u postupak za rješavanje sporova male vrijednosti. Sudija u BiH može da pozove stranke da riješe spor kroz medijaciju ili sudsko namirenje prije pripremnog ročišta ako smatra da je priroda spora odgovarajuća za to. Takođe, u svim uporednim jurisdikcijama sudska taksa se znatno smanjuje ako se stranke pomire, ali ova pravila su primjenjiva na sve parnične predmete i nisu skrojena posebno za sporove male vrijednosti. Iako ADR pokazuje izuzetne rezultate u mnogim zemljama anglosaksonskog prava, u kontinentalnoj Evropi se suočava sa problemima. 150. Njemačka je 2013. godine u Zakonu o parničnom postupku pokušala da podstakne prijateljsko rješavanje sporova male vrijednosti. Predviđeno je66 da za određene tipove sporova pokrajinsko zakonodavstvo može propisati da, prije pokretanja sudske radnje, nadležna institucija za medijaciju koju je uspostavila ili ovlastila državna pravosudna administracija mora sprovesti obaveznu medijaciju. Tipovi sporova o kojima se radilo bili su: imovinski sporovi sa vrijednošću do 750 eura pred okružnim sudovima, sporovi između susjeda, sporovi o klevetama i sporovi o kršenju zabrane diskriminacije. Nakon 2013. godine mnoge njemačke države uvele su obaveznu medijaciju za sporove u vrijednosti do 750 eura, ali nakon nekoliko godina implementacije su sve te države opozvale ovo pravilo za sporove male vrijednosti, zbog razočaravajućih rezultata. Utvrđeno je da je samo mali procenat tih pomirenja bio uspješan, a da je zahtjev primjenjivan samo formalno, bez stvarnog pokušaja da se postigne namirenje. Dok je zahtjev za obaveznom medijacijom svuda povučen vezano za sporove sa vrijednošću ispod 750 eura, države Bavarija, Brandenburg, Meklenburg- Vorpomern, Niža Saksonija, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Rajneland-Palatinat, Saarland, Saksonija-Anhalt i Šlezvig-Holštajn i dalje zahtijevaju pokušaj pomirenja u sporovima između susjeda, sporovima o klevetama i dijelom za sporove u okviru Akta o ravnopravnom tretmanu polova. 151. Pored obavezne medijacije koja je još uvijek primjenjiva na određene sporove u nekoliko njemačkih država, optimistični izvještaji dolaze iz Italij e. Tamo je 2014. godine uvedena obavezna inicijalna sesija medijacije za određene materije. One su uključivale 66 Član 15a (1-2), Zakon o parničnom postupku, Njemačka. 58 zajedničko vlasništvo nad nepokretnostima, nepokretnosti, podjelu sredstava, nasljeđe, porodične poslovne dogovore, iznajmljivanje nepokretnosti, odgovornost za pogrešno liječenje, štete nastale zbog klevete, te štete iz osiguravajućih, bankarskih i finansijskih ugovora. Od tužitelja se zahtijeva da popune zahtjev za medijaciju sa pružaocem usluga i da prisustvuju inicijalnoj sesiji medijacije prije nego što im se odobri pristup sudovima. U toj fazi, zahtijeva se administrativna taksa za podnošenje u iznosi 40 eura za tužbe u vrijednosti ispod 250.000 eura. Ako jedna stranka ne prisustvuje ovoj inicijalnoj sesiji, sudija će sankcionisati tu stranku u kasnijem sudskom postupku. Nakon inicijalne sesije svaka od strana može da odluči da ne nastavi sa medijacijom i da pokrene predmet pred sudom. Stranke mogu i da izaberu medijaciju. U tom slučaju, medijacija ne bi trebalo da traje duže od 90 dana i dodatne takse bi dospijevale na osnovu vrijednosti tužbe.67 Četiri godine nakon uvođenja tog zakona, pokrenuto je 180.000 medijacija. Iako nije jasno koliko stranaka je u tim predmetima odlučilo da nastavi sa medijacijom nakon inicijalne sesije, za one koji su nastavili st opa uspješnosti o kojoj se izvještava je oko 50%. Šta više, od 2013. godine, značajno smanjenje je evidentirano u podnesenim predmetima istog tipa, konkretno smanjenje od 30% u sporovima oko zajedničkog vlasništva nad nepokretnostima; 40% u sporovima vezanim za iznajmljivanje stanova, te 60% u sporovima vezanim za protivpravno sticanje nepokretnosti. Iako nije jasno da li je to smanjenje bilo izazvano, u cjelini ili dijelom, sesijama medijacije, italijanski model zaslužuje dodatno posmatranje. 152. Za pravnu tradiciju BiH obavezna sesija pomirivanja nije strana. Zakon o parničnom postupku SRFJ je obavezivao tužitelja u sporovima male vrijednosti u kojima su obje strane imale boravište u jurisdikciji istog suda ili su bile u istoj organizaciji ili zajednici u kojoj je postojalo mirovno vijeće, da se prvo obrati mirovnom vijeću i da pokuša da postigne prijateljsko pomirenje. Ako jedna ili obje strane nisu odgovorile na poziv mirovnog vijeća da se pokuša namirenje, ili ako taj pokušaj nije bio uspješan, mirovno vijeće je bilo u obavezi da u roku od tri mjeseca od datuma primitka predmeta preda materiju osnovnom sudu. Štaviše, ako bi se podnosilac tužbe obratio sudu direktno, sud je morao da prenese materiju mirovnom vijeću i preuzeo bi predmet natrag samo ako se nikakvo pomirenje ne bi postiglo u propisanom roku od tri mjeseca. Očigledno da se ovaj prethodnik obavezne sesije medijacije primjenjivao u veoma različitom društvenom kontekstu. Istraživački tim nema nikakvih podataka o djelotvornosti te odredbe. Ipak, činjenica da je pravna tradicija BiH upoznata sa ovim tipom pravila znači da bi iskustva sudova koji su uveli obavezne inicijalne sesije medijacije mogla da budu relevantna za BiH. 153. Nadalje, čak i sada BiH ima određena iskustva sa inicijalnim sesijama medijacije. Konkretno, u skladu sa zakonima o porodičnim odnosima RS-a, FBiH i BD-a, supružnici koji imaju zajedničku maloljetnu djecu u obavezi su da idu na sesiju medijacije ili mirenja prije 67 Opis italijanskog modela medijacije zasnovan je na radu autora D’Urso, Leonardo. Italy’s Required Initial Mediation Session: Bridging the Gap between Mandatory and Voluntary Mediation, Alternatives to the High Cost of Litigation (Obavezna sesija medijacije u Italiji: Premošćavanje jaza između obavezne i dobrovoljne medijacije, alternative za visoku cijelu parnica), The Newsletter of the International Institute for Conflict Prevention & Resolution, Vol. 36, No. 4, april / travanj 2018. godine, na adresi https://onlinelibrary.wiley.com/toc/15494381/2018/36/4. 59 nego što pokrenu postupak za rastavu braka.68 Slično tome, u radnim sporovima, zakoni o radu RS-a i FBiH predviđaju inicijalnu sesiju medijacije prije odlaska na sud.69 154. Ukupno gledano, iako izgleda da su obavezne inicijalne sesije medijacije najdjelotvorniji podstrek za korištenje ADR-a u kontinentalnoj Evropi, njemačko iskustvo je upozorenje protiv pokušaja da se taj zahtjev uvede za sve tipove sporova male vrijednosti. Obavezna sesija medijacije može da doda vrijeme i troškove na rješavanje sporova, koje za sporove male vrijednosti predstavlja veće relativno opterećenje nego za tužbe sa većom vrijednošću.70 Izgleda da su takve sesije izvodljivije u određenim usko definisanim tipovima sporova. Italija je izabrala tip spora, a ne njegovu vrijednost, kao kriterijum za uvođenje zahtjeva za inicijalnu sesiju medijacije. U Njemačkoj je takođe pravilo i dalje primjenjivo u odnosu na određene sporove. U BiH to pravilo postoji za rastave braka i predmete u radnom pravu. Buduća iskustva sa ovim zahtjevom (posebno u Njemačkoj i Italiji, gdje to utiče na široku kategoriju predmeta) i statistički podaci o tipovima predmeta u kojima inicijalna sesija medijacije najčešće dovodi do namirenja, biće važni za informisanje drugih jurisdikcija koje razmatraju obavezne inicijalne sesije medijacije. 19. Zaključci 155. Za razliku od situacije u uporednim zemljama, postupak za sporove male vrijednosti u BiH je gotovo identičan opštem postupku. Pojednostavljenja su minorna. Iako nijedna jurisdikcija nema pojednostavljenja u svakom području postupka, nijedna od jurisdikcija nema toliko malo pojednostavljenja kao BiH. Uporedni pregled dostupnih pojednostavljenja po oblastima dat je u nastavku. Da li postupak za sporove male vrijednosti predviđa posebna pravila ili pojednostavljenja u odnosu na opšti postupak? Element postupka BiH Austrija Danska Estonija Njemačka Letonija Slovenija Podnošenje tužbe Ne Da Da Da Da Da Ne Dokazi Ne Da Da Da Da Ne Da Aktivniji sudija Ne Ne Da Da Da Ne Ne Pripremanje Ne Ne Da Da Da Da Da predmeta Glavno ročište Ne Ne Ne Da Da Da Da Rokovi Da Da Da Da Da Da Da Sadržaj presude Ne Ne Ne Da Da Da Da Presuda zbog Ne Ne Ne Ne Ne Ne Da nepojavljivanja Temelji za žalbe Da Da Ne Da Da Da Da Pravila žalbenog Ne Da Da Ne Ne Ne Da suda 68 Član 45 Zakona o porodičnim odnosima FBiH, član 57 Zakona o porodičnim odnosima RS i član 42 Zakona o porodičnim odnosima BD. 69 Član 116 Zakona o radu FBiH i član 201 Zakona o radu RS. Nije potpuno jasno iz dvije odredbe da li je zahtjev za medijaciju preduslov za pristup sudu. U slučaju RS, Ustavni sud RS je u svojo j Odluci br. U-32/16 od 28. februara / veljače 2017. godine potvrdio da je to preduslov i da uvođenje tog zahtjeva ne otežava pristup sudu . 70 Još jedna ocjena koja treba da se sprovede ako se uvodi pravilo o obaveznoj sesiji medijacije za određene tipove sporova je da li bi i do koje mjere i koliko dugo država mogla da da subvencioniše takve inicijalne sesije medijacije. 60 156. BiH bi trebalo da uvede dodatna pojednostavljenja u postupak za sporove male vrijednosti kako bi osigurala efikasnije rješavanje sporova male vrijednosti. Svako pojednostavljenje treba da pažljivo uravnoteži efikasnost i pravičnost i mora da se zaustavi prije tačke u kojoj bi predstavljalo kršenje standarda pravičnog suđenja. To je primarni izazov sa kojim se suočava svaki sistem koji želi da uvede pojednostavljeni postupak za sporove male vrijednosti. Iz istog razloga, sudska praksa ECtHR mora se uvijek uzimati u razmatranje kada se razmišlja o proceduralnim reformama. Konkretni nalazi i preporuke, zajedno sa predloženim aktivnostima, odgovornostima, vremenskim okvirima i očekivanim nivoima prioriteta i otpora prema implementaciji sažeto su predstavljeni u Aneksu 1. 61 Aneks 1: Nalazi i preporuke U tabeli u nastavku predstavljeni su nalazi i preporuke izvještaja, zajedno sa predloženim aktivnostima, odgovornostima, vremenskim okvirom i očekivanim nivoima prioriteta i potencijalnog otpora u implementaciji. Nivo prioriteta proporcionalan je očekivanom uticaju na pravosudni sistem BiH. Nivo otpora implementaciji procijenjen je na osnovu povratnih informacija dobijenih od interesnih strana. Vremenski okvir (kratkoročno – u toku jedne godine, srednjoročno – u toku perioda od 1 do 3 godine i dugoročno - duže od 3 godine) određen je na osnovu procijenjene izvodljivosti implementacije. Ključni nalazi Preporuke Aktivnosti Odgovorn Prioritet / ost Otpor/ Rok 1 Definicija vjerodostojne Proširiti definiciju Izmjene Ministarst Visoki stepen isprave je prilično uska i vjerodostojne isprave u zakona o va pravde prioriteta razlikuje se u različitim FBiH, BD i RS tako da izvršenju FBiH, BD i entitetima. Kao rezultat obuhvaća sve tipove FBiH, BD i RS Nizak stepen toga, sudovi su komunalnih tužbi. RS otpora preopterećeni sporovima Kratkoročno male vrijednosti za one tipove računa za komunalne usluge koji su isključeni iz postupka izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave. 2 Čak i ako definicija Razmotriti ponovno Izmjene Ministarst Srednji nivo vjerodostojne isprave uvođenje postupka zakona o va pravde prioriteta bude proširena tako da platnog naloga, uz izvršenju FBiH, BD i obuhvaća sva komunalna unaprjeđenja zasnovana FBiH, BD i RS Visok stepen potraživanja, mnoge tužbe na najboljim praksama iz RS otpora koje ne osporava dužnik EU. Dugoročno ipak će ići u parnični postupak zbog toga što, za razliku od većine jurisdikcija u EU, u BiH nema postupka platnog naloga. 3 Sistemi sa visokim U slučaju da se Izmjene Ministarst Srednji nivo pragovima za sporove razmatraju veoma zakona o va pravde prioriteta male vrijednosti značajna parničnom FBiH, BD i omogućavaju manje pojednostavljenja (tj. postupku RS Nizak stepen proceduralnih nedozvoljavanje žalbi ili FBiH, BD i otpora pojednostavljenja. U BiH je sudskih procjena u RS Srednjeročno prag relativno visoko potpunosti za određene postavljen, ali postoje tužbe), uvesti drugi, niži brojni predmeti sa prag ispod kog bi ta izuzetno niskim pravila bila primjenjiva, vrijednostima u kojima, u npr. 100-200 KM. konačnici, sudski troškovi višestruko premašuju vrijednost spora. Tekući postupak ne dozvoljava daljnja pojednostavljivanja, čak ni u predmetima sa minimalnom vrijednošću. 4 Za razliku od situacije u U slučaju uvođenja Izmjene Ministarst Srednji nivo uporednim jurisdikcijama, značajnih zakona o va pravde prioriteta sudije u BiH nemaju pojednostavljenja, dati parničnom FBiH, BD i slobodu odlučivanja o sudijama slobodu postupku RS Nizak stepen tome da li da primjenjuju odlučivanja da ih ne FBiH, BD i otpora pravila za sporove male primjenjuju ako smatraju RS Srednjeročno vrijednosti ili ne. Ako da je predmet suviše pojednostavljenja postanu kompleksan. značajnija, pregled kompleksnih predmeta male vrijednosti mogao bi da postane otežan. 5 BiH se sastoji od mnogo Ujednačiti sudske takse u Izmjene Ministarst Visoki jurisdikcija i svaka ima cijeloj zemlji. zakona o va pravde prioritet svoja pravila o taksama. To sudskim kantona, umanjuje stepen taksama RS i BD Umjeren predvidljivosti. stepen otpora Kratkoročno 6 Plaćanje više taksi po Uvesti jedinstvenu taksu Izmjene Ministarst Visoki sudskoj instanci je u po sudskoj instanci, koja zakona o va pravde prioritet suprotnosti sa se plaća na početku sudskim kantona, međunarodno priznatom postupka. taksama RS i BD Umjeren najboljom praksom i stepen opterećujuće je za sudove. otpora Kratkoročno 7 Sudska praksa Ustavnog Uvesti kaznu za Izmjene Ministarst Srednji nivo suda u BiH ne dozvoljava neplaćanje takse u cijeloj zakona o va pravde prioriteta sudu da obustavi predmet zemlji. sudskim kantona, ako taksa nije plaćena. To taksama RS i BD Umjeren je nekonzistentno sa stepen međunarodnom praksom. otpora Neke jurisdikcije u BiH Kratkoročno predviđaju kazne za neplaćanje, a druge ne. 8 Prema međunarodno Uvesti obavezne obrasce Izmjene Ministarst Srednji nivo priznatoj najboljoj praksi, za tužbu i za odgovor na zakona o va pravde prioriteta 63 tužbe u sporovima male tužbu. Takvi obrasci bi parničnom FBiH, BD i vrijednosti podnose se trebalo da budu dostupni postupku RS Nizak stepen korišćenjem obrazaca koji u elektronskom formatu. FBiH, BD i otpora strukturiraju tužbu i RS Srednjeročno olakšavaju proces za sudije i stranke. U BiH je takvo pojednostavljenje dostupno samo za podnošenje komunalnih tužbi preko sistema SOKOP. Za tužbe koje nisu komunalne prirode nema takvih pojednostavljenja. 9 Prema međunarodno Omogućiti podnošenje Unaprjeđiva HJPC, Visoki priznatoj najboljoj praksi, svih tužbi elektronski nje Ministarst prioritet tužbe se dostavljaju preko elektronskog informatičk va pravde elektronski preko portala za sve parnične og sistema i FBiH, BD i Nizak stepen jedinstvenog pravosudnog tužbe. izmjene RS otpora portala. U BiH to nije zakona o Dugoročno moguće za tužbe koje nisu parničnom komunalne prirode. postupku FBiH, RS i BD 10 Za razliku od uporednih Propisati da će u Izmjene Ministarst Srednji nivo jurisdikcija, BiH nema sporovima male zakona o va pravde prioriteta strožiju ocjenu vrijednosti sudije parničnom FBiH, BD i relevantnosti u sporovima primjenjivati strožiju postupku RS Umjeren male vrijednosti i nema ocjenu relevantnosti FBiH, BD i stepen kriterijume za odbijanje nego u opštim parnicama RS otpora dokaza. i prihvatati samo dokaze Srednjeročno koji su neophodni i ne pretjerano skupi u odnosu na vrijednost spora. 11 Za razliku od situacije u Propisati da u sporovima Izmjene Ministarst Srednji nivo većini uporednih male vrijednosti sudije zakona o va pravde prioriteta jurisdikcija, sudije u BiH ne mogu da odstupaju od parničnom FBiH, BD i mogu da smanje troškove zahtijeva vezanih za oblik postupku RS Nizak stepen ili trajanje predmeta dokaza i da priznaju FBiH, BD i otpora sporova male vrijednosti načine dokazivanja koji RS Srednjoročno primjenjivanjem sada nisu dostupni u jednostavnijih zahtjeva na zakonu, uključujući forme (izvođenja) dokaza. pisane izjave. 12 Vještačenja su skupa i Propisati da će Izmjene Ministarst Srednji nivo oduzimaju mnogo vještačenja biti zakona o va pravde prioriteta 64 vremena, ali sudije u BiH odobravana u sporovima parničnom FBiH, BD i nisu u mogućnosti da male vrijednosti samo u postupku RS Umjeren zaobiđu takva ocjenjivanja izuzetnim okolnostima i FBiH, BD i stepen u predmetima sporova uz razmatranje RS otpora male vrijednosti. vrijednosti tužbe i troška Srednjoročno sprovođenja vještačenja. 13 Ročišta imaju tendenciju Propisati da će se sporovi Izmjene Ministarst Visoki da budu element parnice male vrijednosti, po zakona o va pravde prioritet koji oduzima najviše pravilu, razvijati samo u parničnom FBiH, BD i vremena, ali, za razliku od pisanom obliku, osim u postupku RS Umjeren uporednih jurisdikcija, BiH slučaju da je neka od FBiH, BD i stepen ne predviđa pravila kojima stranaka konkretno RS otpora bi se ograničio broj zatražila ročište. Srednjeročno sudskih ročišta u (Alternativno, ako se predmetima sporova male traže mekše mjere, vrijednosti. pripremna faza bi mogla da se razvija samo u pisanom obliku, a sveukupno bi se održalo najviše jedno ročište). 14 Kraći rokovi donose više Uvesti kraće rokove za Izmjene Ministarst Niski nivo discipline u predmete sporove male vrijednosti, zakona o va pravde prioriteta sporova male vrijednosti i slične onima koji se parničnom FBiH, BD i omogućavaju njihovo brže koriste u prekograničnom postupku RS Nizak stepen rješavanje. Za razliku od postupku EU. FBiH, BD i otpora situacije u većini RS Srednjeročno uporednih jurisdikcija, BiH je skratila samo nekoliko rokova u okviru postupka za sporove male vrijednosti. 15 U BiH nema razlike između Pojednostaviti sadržaj Izmjene Ministarst Umjereno sadržaja presude u presude u sporovima zakona o va pravde sporovima male male vrijednosti, npr. parničnom FBiH, BD i Nisko vrijednosti i u redovnim omogućavanjem sudu da postupku RS Srednjeročno predmetima, dok se u opiše samo činjenice za FBiH, BD i mnogim uporednim koje smatra da su RS jurisdikcijama određeni utvrđene i dokaze na elementi u presudama u kojima se presuda sporovima male zasniva, umjesto vrijednosti izostavljaju, navođenja svih činjenica i kako bi se uštedilo vrijeme dokaza iznesenih u sudijama. predmetu. 16 Prema opštim pravilima Propisati da u sporovima Izmjene Ministarst Niski nivo postupka u BiH, ako je male vrijednosti, ako je zakona o va pravde prioriteta tuženom tužba uredno tuženom tužba uredno parničnom FBiH, BD i dostavljena i on ne dostavljena i on ne postupku RS Nizak stepen otpora 65 odgovori na nju, sud može odgovori na nju, sud FBiH, BD i da donese presudu na može da donese presudu RS Srednjeročno osnovu propuštanja samo na osnovu propuštanja na zahtjev tužioca. Ovaj čak i u odsustvu zahtjev je formalnost ali, eksplicitnog zahtjeva ako se izostavi, sud je tužitelja. spriječen da zatvori predmet. 17 Nema pojednostavljenja Propisati da drugostepeni Izmjene Ministarst Visoki postupka za sporove male potupak u sporovima zakona o va pravde prioritet vrijednosti u male vrijednosti sprovodi parničnom FBiH, BD i drugostepenom postupku. jedan sudija, umjesto postupku RS Nizak stepen Sudije drugostepenog vijeća od tri sudije. FBiH, BD i otpora suda provode jednako RS Srednjeročno vremena i ulažu jednako napora za sporove male vrijednosti kao i za druge parnične i privredne predmete. 18 Pravna tradicija BiH Nakon što dodatne Izmjene Ministarst Niski nivo poznaje inicijalnu sesiju uporedne informacije zakona o va pravde prioriteta medijacije, ali trenutno ne postanu dostupne, parničnom FBiH, BD i postoje pravila o razmotriti uvođenje postupku RS Umjeren ugrađivanju medijacije u obavezne inicijalne sesije FBiH, BD i stepen postupak za sporove male medijacije za određene RS otpora vrijednosti. tipove sporova male Dugoročno vrijednosti (npr. susjedski sporovi, sporovi vezani za ljekarske greške, osiguravajući sporovi). 66 Aneks 2: Lista konsultovanih interesnih strana Sudije i stručni saradnici: • Sudija Dunja Rojević, Općinski sud Zenica • G-đa Amela Balić, pravosudni saradnik, Općinski sud Zenica • Sudija Vibor Vučić, Općinski sud Sarajevo • G-din Bojan Knežević, pravosudni saradnik, Općinski sud Sarajevo • Sudija Biljana Novak, Općinski sud Tuzla • Sudija Samra Akova, Kantonalni sud Sarajevo • Sudija Mirsada Čaušević-Dučić, Kantonalni sud Sarajevo • Sudija Asmir Koričić, Okružni privredni sud Banja Luka • Sudija Ljubica Komljenović, Okružni privredni sud Banja Luka • Sudija Bogdan Gajić, Viši privredni sud, Banja Luka • Sudija D. Kudka, Osnovni sud, Banja Luka • Sudija Slavica Slavnić, Osnovni sud, Banja Luka • Sudija Aleksandar Matković, Općinski sud Bijeljina • G-đa Danijela Radonić, pravosudni saradnik, Viši privredni sud, Banja Luka advokati: • G-đa Višnja Dizdarević, Partner, Advokatska kancelarija Marić i partneri • G-đa Ivana Vragović, advokat • G-đa Adna Kreso, saradnik, Advokatska kancelarija Baroš i Bičakčić • G-đa Jasmina Suljović, advokat, Zajednička advokatska kancelarija Mirna Milanović i Jasmina Suljović • G-đa Hana Hodžić, Zajednička advokatska kancelarija Mirna Milanović i Jasmina Suljović • G-đa Amina Đugum, Advokatska kancelarija Karanović i partneri • G-đa Lejla Popara, Advokatska kancelarija Karanović i partneri • G-đa Aida Kreso, advokat • G-din Aleksandar Jokić, advokat, Advokatska kancelarija Dimitrijević i partneri, Banja Luka • Dr. Jovana Pušac, advokat, Advokatska kancelarija, Banja Luka • G-đa Nataša Škrbić, advokat, Advokatska kancelarija Sajić, Banja Luka • Doc.dr. Mirjana Zeljković, GP Krajina Banja Luka • G-đa Jovana Simić, advokat, Banja Luka • G-din Đorđe Dimitrijević, advokat, Banja Luka • G-đa Jelena Ljuboja, advokat, Banja Luka • G-đa Nataša Sajić, advokat, Banja Luka Aneks 3: Reference Publikacije Svjetske banke • Harley, Georgia; Said, Agnes Cristiana. 2017. Fast-tracking the resolution of minor disputes: experience from EU member states (Ubrzavanje rješavanja manjih sporova: iskustva iz država članica EU) (na engleskom jeziku). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke. http://documents.worldbank.org/curated/en/670181487131729316/Fast-tracking-the- resolution-of-minor-disputes-experience-from-EU-Member-States • Harley, Georgia; Svirčev, Srđan; Matić Bošković , Marina; Krnić, Ana; Esquivel Korsiak, Victoria. 2016. Improving commercial case management in the Federation of Bosnia and Herzegovina: feasibility study (Unaprjeđivanje upravljanja privrednim predmetima u Federaciji Bosne i Hercegovine: studija izvodljivosti) (na engleskom jeziku). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke. http://documents.worldbank.org/curated/en/736251485261261184/Improving- commercial-case-management-in-the-Federation-of-Bosnia-and-Herzegovina-feasibility- study • Petkova, Svetozara; Harley, Georgia. 2017. Towards effective enforcement of uncontested monetary claims: lessons from Eastern and Central Europe (Ka djelotvornom izvršenju neosporenih novčanih potraživanja: lekcije iz istočne i centralne Evrope). Washington, D.C.: Grupacija Svjetske banke. http://documents.worldbank.org/curated/en/748601499954362710/Towards-effective- enforcement-of-uncontested-monetary-claims-lessons-from-Eastern-and-Central- Europe • Svjetska banka, Doing Business, Enforcing contracts, Good Practices (Sprovođenje ugovora, dobre prakse), na adresi http://www.doingbusiness.org/data/exploretopics/enforcing-contracts/good- practices#Introducing • Svjetska banka, Doing Business, Enforcing Contracts Methodology (Sprovođenej ugovora, metodologija), na adresi http://www.doingbusiness.org/Methodology/Enforcing-Contracts Ostale publikacije • Central Intelligence Agency, The World Factbook (Knjiga činjenica o svijetu) na adresi https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2004rank.html • Deloitte, Analyse af civile sager. Analysens sammen-fatning, 9 September 2013 Rapport (na danskom jeziku), na adresi http://www.justitsministeriet.dk/sites/default/files/media/Pressemeddelelser/pdf/2013 /Bilag%204%20del%201.pdf • Dijagnostička procjena sistema izvršenja pravosnažnih potraživanja u BiH, Mart 2016, at http://usaidjp.ba/assets/files/publication/1465828693-diagnostic-assessment-of-the- enforcement-regime-of-final-civil-claims-in-bih.pdf. • D’Urso, Leonardo. Italy’s Required Initial Mediation Session: Bridging the Gap between Mandatory and Voluntary Mediation, Alternatives to the High Cost of Litigation (Obavezna sesija medijacije u Italiji: Premošćavanje jaza između obavezne i dobrovoljne 68 medijacije, alternative za visoku cijelu parnica), The Newsletter of the International Institute for Conflict Prevention & Resolution, Vol. 36, No. 4, april / travanj 2018. godine, na adresi https://onlinelibrary.wiley.com/toc/15494381/2018/36/4 • ECC-Net European Small Claims Procedure Report (Izvještaj o evropskom postupku za sporove male vrijednosti), septembar / rujan 2012. godine, na adresi https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/small_claims_international_claims_2012_en.p df • European Judicial Systems – Efficiency and Quality of Justice (Evropski pravosudni sistemi - efikasnost i kvalitet pravde), CEPEJ studije br. 26, izdanje iz 2018. godine (podaci iz 2016. godine), na adresi https://rm.coe.int/rapport-avec-couv-18-09-2018- en/16808def9c • Guide on Article 6 of the European Convention on Human Rights, Right to a fair trial (civil limb) (Vodič za član 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima, Pravo na pravično suđenje, građanski dio), ažurirano sa 31. decembrom / prosincem 2017. godine • Jolowicz, J. A. Adversarial and Inquisitorial Models of Civil Procedure (Adversarni i inkvizitorni modeli parničnog postupka), The International and Comparative Law Quarterly, Cambridge University Press, Vol. 52, No. 2 (april / travanj 2003. godine) • Pravosudni portal, Estonija, na adresi http://www.rik.ee/en/international/public-e-file • Pravosudni portal, Austrija, na adresi https://webportal.justiz.gv.at/at.gv.justiz.formulare/Justiz/Geldleistung.aspx • Pravosudni portal, Danska, na adresi http://www.domstol.dk/selvbetjening/blanketter/staevningogsvarskrift/Pages/default.a spx • Pravosudni portal, EU, na adresi https://e- justice.europa.eu/content_small_claims_forms-177-en.do?clang=en • Pravosudni portal, Letonija, na adresi https://likumi.lv/ta/id/299326-noteikumi-par- vienkarsotaja-procedura-izmantojamam-veidlapam • Special Eurobarometer 395, European Small Claims Procedure (Evropski postupak za sporove male vrijednosti), april / travanj 2013. godine, na adresi http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/archives/ebs/ebs_395_en.pdf • Statističke informacije (na mađarskom), na adresi http://birosag.hu/sites/default/files/allomanyok/Mailath-palyazat-erdmenyek/MGyTP- P-B-3-Szabados_Janos-Kiserteku_perek_A_gyorsabb_jobb.pdf • Strojin, Gregor. 2012, Building Interoperability for European Civil Proceedings Online, Case study – Slovenia (Izgradnja interoperabilnosti za evropske parnične postupke na mreži, studija slučaja - Slovenija), na adresi http://www.irsig.cnr.it/BIEPCO/documents/case_studies/COVL%20Slovenija%20case%2 0study%2025042012.pdf • Whelan, Christopher (ed.). 1990. Small Claims Courts - A Comparative Study (Sudovi za sporove male vrijednosti – komparativna studija), Clarendon Press: Oxford, uključujući: o Weller, Ruhnka and Martin, American Small Claims Courts (Američki sudovi za sporove male vrijednosti) o Yin and Cranston, Small Claims Tribunals in Australia (Tribunali za sporove male vrijednosti u Australiji) 69 o Frame, Claims Tribunal System in New Zealand (Sistem tribunala za sporove na Novom Zelandu) Sudska praksa • Ustavni sud Bosne i Hercegovine, predmet br. U/12 • Ustavni sud RS u svojoj Odluci br. U-32/16 od 28. februara / veljače 2017. godine • Odluka Ustavnog suda RS br U-65/17 od 23. maja / svibnja 2018. godine • ECtHR, Kreuz protiv Poljske, Apelacija br. 28249/95, na adresi http://hudoc.echr.coe.int/eng?i=001-59519 • ECtHR, Ponka protiv Estonije, Apelacija br. 64160/11, na adresi http://hudoc.echr.coe.int/eng?i=001-142950 • Odluka Komore od 19 jula / srpnja 1995. godine (ref.: 1 BvR 1506/93), BVerfG (na njemačkom jeziku) • Air Canada protiv Državnog sekretara za trgovinu, [1983] 2 AC 394 (UK) Zakoni i propisi • Zakon o parničnom postupku FBiH • Zakon o parničnom postupku RS • Zakon o parničnom postupku BD • Zakon o parničnom postupku SFRJ • Zakon o porodici FBiH • Zakon o porodici RS • Zakon o porodici BD • Zakon o radu FBiH • Zakon o radu RS • Zakon o sudskim taksama Unsko-sanskog kantona • Zakon o sudskim taksama Zeničko-dobojskog kantona • Zakon o sudskim taksama Bosansko podrinjskog kantona • Zakon o sudskim taksama Sarajevskog kantona • Zakon o sudskim taksama Tuzlanskog kantona • Zakon o sudskim taksama Srednjebosanskog kantona • Zakon o sudskim taksama Kantona 10 • Zakon o sudskim taksama Hercegovačko-neretvanskog kantona • Zakon o sudskim taksama Republike Srpske • Zakon o sudskim taksama Zapadnohercegovačkog kantona • Zakon o sudskim taksama Posavskog kantona • Zakon o sudskim taksama Brčko Distrikta • Zakon o parničnom postupku, Austrija • Zakon o parničnom postupku, Danska • Zakon o parničnom postupku, Estonija • Zakon o parničnom postupku, Njemačka • Zakon o parničnom postupku, Letonija • Zakon o parničnom postupku, Slovenija 70 • Regulativa (EC) br. 861/2007 Evropskog parlamenta i vijeća od 11. jula / srpnja 2007. godine kojom se uspostavlja evropski postupak za sporove male vrijednosti 71 Aneks 4: Istorijski pregled razvoja sporova male vrijednosti Porijeklo sudova za sporove male vrijednosti može se pratiti nazad do tradicije anglosaksonskog prava.71 Za kompleksne i legalističke parnice u zemljama anglosaksonskog prava smatralo se da su izvan domašaja običnog čovjeka. Prema tome, već u 18. stoljeću, Sjeverna Irska, Engleska i Vels su počeli da uspostavljaju sudove i tribunale koji bi obezbjeđivali jeftinu i neformalnu pravdu. Veoma često donosioci odluka nisu bili sudije, već advokati ili čak laici od kojih se očekivalo da presuđuju na osnovu svog opšteg uvida u to šta je pravično i ravnopravno. U Sjedinjenim Državama su prvi sudovi za sporove male vrijednosti uspostavljeni početkom 20. stoljeća. Model Sjedinjenih Država uključivao je pet osnovnih komponenti: (1) sudski troškovi su svođeni na minimum; (2) podnesci su u velikoj mjeri pojednostavljeni; (3) sudska procedura je ostavljena na slobodno odlučivanje sudije, a formalna pravila o dokazima su eliminisana; (4) od sudija i sudskih službenika očekivalo se da pomognu strankama u parnici u toku pripremanja suđenja i u toku suđenja, tako da bi pravno zastupanje bilo nepotrebno; i (5) sudijama je dato ovlašćenje da dozvole plaćanje dosuđenog iznosa u ratama.72 Uz to, sudske takse su bile izuzetno niske. U šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća je pokret za zaštitu potrošača podstakao obnovljeni interes za sudove za sporove male vrijednosti u cijelim Sjedinjenim Državama, te u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Pojavile su se bojazni, posebno u Sjedinjenim Državama, da su te sudove preuzele kompanije za naplaćivanje dugova i velika preduzeća, što se nadvilo kao sjenka nad inicijalnom namjenom sudova da služe licima koja žive od zarađenih plata i malim preduzetnicima. Vođene su mnoge diskusije sa sudovima za sporove male vrijednosti, kako u Sjedinjenim Državama tako i u drugim zemljama, o tome da li bi bilo mudro da se u potpunosti zabrani pravno zastupanje, čime bi se izjednačila pravila igre za sve stranke u parnicama i/ili da se oblast nadležnosti tih sudova ograniči samo na tužbe potrošača, čime bi se zatvorila vrata za velike tužitelje i njih bi se ponovo usmjerilo na opšti parnični postupak. Određene jurisdikcije su zaista poduzele takve korake.73 Kvebek je zabranio pravno zastupanje u sudovima za sporove male vrijednosti. Australija je ograničila oblast nadležnosti tribunala za sporove male vrijednosti i dozvolila pravno zastupanje samo u onim predmetima u kojima su sve stranke saglasne sa njim. Novi Zeland je takođe isključio advokate iz procedure i zatražio od podnosilaca da dokažu da je materija za koju su tražili prosuđivanje zaista bila u sporu, kako bi se spriječilo korištenje tribunala za sporove male vrijednosti kao jeftinog foruma za naplaćivanje dugova. 71 Ovaj istorijski pregled velikim dijelom je zasnovan na informacijama iz rada autora Whelan, Christopher (ed.). 1990. Small Claims Courts - A Comparative Study (Sudovi za sporove male vrijednosti – Komparativna studija), Clarendon Press: Oxford. 72 Vidjeti u radu autora Weller, Ruhnka and Martin, American Small Claims Courts (Američki sudovi za sporove male vrijednosti), strana 5, ibid. 73 Mnoge od jurisdikcija sa anglosaksonskim pravom imaju federalnu strukturu ili su na drugi način domaćin mnogo različitih sudova za sporove male vrijednosti, pri čemu svi oni imaju svoje specifičnosti. Prema tome, iako se ovdje razmatraju određene zajedničke odlike i trendovi, treba imati na umu da su postojale velike varijacije u pravilima i odlikama sudova za sporove male vrijednosti, čak i unutar iste zemlje. 72 Još jedna prominentna odlika sudova za sporove male vrijednosti bila je stavljanje naglaska na mirenje. U Australiji bi tribunal imao dužnost da ulaže najveće moguće napore da dovede strane do prihvatljivog namirenja. Tek nakon rada na prihvatljivom namirenju moglo se preći na presuđivanje stvari.74 Slično tome, na Novom Zelandu, primarna funkcija tribunala je bila da se pokuša da se stranke dovedu do dogovorenog namirenja.75 U kontinentalnoj Evropi je interes za sporove male vrijednosti bio ograničen i u opštem slučaju se pojavio kasnije. Jedan izuzetak koji vrijedi pomenuti je Austrougarska, koja je uvela specijalni postupak za sporove male vrijednosti već 1873. godine. Njegove odredbe su uglavnom bile preuzete u Zakonu o parničnom postupku iz 1895. godine. Te rane odredbe o sporovima male vrijednosti bile su ograničene što se tiče pojednostavljenja koja su uvodile u poređenju sa jurisdikcijama sa anglosaksonskim pravom. Regulisale su sadržaj pojednostavljenog protokola glavnog ročišta i dodatno zahtijevale da se, po pravilu, u takvim predmetima treba odlučivati u okviru samo jednog ročišta. Presuda bi se obično izricala usmeno, u toku istog ročišta. Ako su obje stranke bile prisutne, pisani primjerak presude bi se dostavljao samo na zahtjev jedne od stranaka. Ako stranka nije bila prisutna na ročištu, pisana kopija presude morala se dostavljati objema strankama. Žalba na presudu bila je ograničena. Uspješna implementacija elektronskog naloga za plaćanje u platnom sistemu u Austriji početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća drastično je smanjila potrebu za postupkom za sporove male vrijednosti. Nakon nekoliko ograničenja originalnog sadržaja postupka, zakonodavac je konačno 1983. godine ukinuo posebna pravila. Obrazloženje za to je bilo da bi održavanje postupka za sporove male vrijednosti bilo besmisleno u svjetlu postojećih ograničenja vezanih za žalbe. Ipak, Austrija sada ima nekoliko pojednostavljen ih pravila koja se odnose na tužbe ispod različitih pragova i ona su razmatrana u ovoj komparativnoj analizi. Pravni sistem SFRJ je bio pod snažnim uticajem austrijske pravne tradicije. Prema tome, SFRJ je bila jedan od pionira u uvođenju postupka za sporove male vrijednosti u kontinentalnoj Evropi. To je učinjeno 1972. godine. Odredbe su se primjenjivale na sporove u vrijednosti do 800 dinara i bile su veoma slične ranim austrijskim odredbama. Takođe su mnogo detaljnije regulisale sadržaj protokola glavnog ročišta i propisivale da sudska presuda mora da se izrekne na kraju glavnog ročišta. Temelji za žalbe su ponovo bili ograničeni. Zanimljivo je da su se odredbe za sporove male vrijednosti u SFRJ razlikovale od austrijskih u tome što su predviđale inicijalnu sesiju mirenja u određenim tipovima sporova male vrijednosti. Većina evropskih jurisdikcija koje su smatrale da je korisno da se stvori posebni brzi kolosijek za sporove male vrijednosti uradile su to bez uspostavljanja posebnih sudova, kroz pojednostavljivanje određenih aspekata parničnog postupka pri sudovima sa opštom nadležnošću. Štaviše, iako se čini da je primarni cilj zemalja sa anglosaksonskim pravnim sistemom bio da se osigura pristup pravdi, posebno za male privilegovane grupe stanovništva, potrošače i mala preduzeća, u kontinentalnoj Evropi primarna svrha takvih reformi je, kako 74 Vidjeti rad Yin and Cranston, Small Claims Tribunals in Australia (Tribunali za sporove male vrijednosti u Australiji), 1990. Small Claims Courts - A Comparative Study(Sudovi za sporove male vrijednosti – Komparativna studija), Clarendon Press: Oxford. strana 59. 75 Vidjeti rad Frame, Claims Tribunal System in New Zealand (Sistem tribunala za sporove na Novom Zelandu), 1990. Small Claims Courts - A Comparative Study (Sudovi za sporove male vrijednosti – Komparativna studija), Clarendon Press: Oxford. strana 75. 73 se čini, bila da se postigne efikasnost. Dostupnost pravde se smatrala dodatnom koristi, ali postupci za sporove male vrijednosti obično su uvođeni kako bi se pomoglo sudovima da rasporede svoje ograničene resurse na efikasan način, kroz osiguravanje da se nepotrebno veliki napori ne troše na minorne predmete. 74 Aneks 5: Pristupi regulisanju sporova male vrijednosti Različite jurisdikcije su zauzele različite pristupe za regulisanje sporova male vrijednosti. Oni se kreću od veoma detaljnih, posebno posvećenih odjeljaka u zakonima o parničnom postupku u kojima se navodi svako moguće pojednostavljenje postupka, preko otvorenih lista prihvatljivih pojednostavljenja, te do veoma lakonskih, opštih pravila koja daju sudijama mogućnost slobodnog odlučivanja i ostavljaju sudskoj praksi da oblikuje konačni opseg mogućih pojednostavljenja. Za razliku od BiH, većina jurisdikcija koje su analizirane ne razlikuje građanske i privredne sporove male vrijednosti. Slovenija je jedina druga analizirana zemlja koja pravi tu razliku. U BiH je postupak koji se primjenjuje na predmete sporova male vrijednosti regulisan u članovima 428-433 zakona o parničnom postupku RS i FBiH i članovima 421-426 Zakona o parničnom postupku BD. U RS postoji i nekoliko specijalnih proceduralnih pravila o privrednim predmetima koja se primjenjuju i na privredne sporove male vrijednosti. U područjima u kojima odgovarajući odjeljci zakona o parničnom postupku ne predviđaju specijalna pravila primjenjuju se pravila opšteg parničnog postupka. U Sloveniji76, Letoniji77 i Danskoj78, postupak za sporove male vrijednosti takođe je regulisan u posebno posvećenim odjeljcima proceduralnih zakona. U Estoniji su pravila navedena u samo jednom članu79, a neki od njihovih aspekata su dodatno razvijeni u nekoliko drugih odredbi. Estonska odredba o sporovima male vrijednosti uključuje otvorenu listu načina na koje bi procedura mogla da bude pojednostavljena. Sud ima slobodu da izabere koja pojednostavljenja će da primijeni. Godine 2006., kada je postupak prvi put uveden, dozvoljavao je sudijama da olakšaju postupak bez propisivanja koji aspekti procesa bi mogli da budu pojednostavljeni. Tako široko slobodno odlučivanje je dovelo do oklijevanja sudija oko toga da li da koriste postupak i kako da ga koriste. Zakonodavna izmjena iz 2009. godine uvela je tekući otvoreni katalog pojednostavljenja, što je postupak učinilo operativnim. Iako lista nije iscrpna, lica koja rade u praksi izvještavaju da se sudije drže propisanih pojednostavljenja i ne koriste nikakva dodatna. Član 405, Zakon o parničnom postupku, Estonija § 405. Pojednostavljeni postupak (1) Sud prosuđuje o radnji kroz pojednostavljeni postupak prema slobodnom odlučivanju suda, uzimajući u obzir opšte proceduralne principe koje propisuje ovaj Zakon ako se radnja odnosi na vlasničku tužbu i vrijednost radnje ne premašuje iznos koji odgovara iznosu od 2.000 eura na glavnoj tužbi i 4.000 eura zajedno sa kolateralnim tužbama. Između ostalog, pri sprovođenju postupka u takvoj radnji, sljedeće je dozvoljeno: 1) unositi proceduralne akte u zapisnik samo do one mjere do koje sud to ocijeni neophodnim, te spriječiti pravo na unošenje bilo kakvih prigovora u zapisnik; 2) odrediti rok koji se razlikuje od roka koji je propisan u zakonu; 3) [opozvano - RT I, 21.05.2014. godine, 1 – stupanje na snagu 01.01.2015. godine] 76 Poglavlje 30, Zakon o parničnom postupku, Slovenija. 77 Poglavlje 30.3, Zakon o parničnom postupku, Letonija. 78 Poglavlje 39, Zakon o parničnom postupku, Danska. 79 Član 405, Zakon o parničnom postupku, Estonija. 75 4) priznati lica koja nisu konkretno navedena u zakonu kao ugovorne zastupnike učesnika u postupku; 5) odstupiti od odredbi zakona vezano za formalne zahtjeve za obezbjeđivanjem i prihvatanjem dokaza i priznati kao dokaze takođe načine dokazivanja koji nisu predviđeni zakonom, uključujući i izjavu učesnika u postupku koja nije data pod zakletvom; 6) odstupiti od odredbi zakona vezano za formalne zahtjeve za uručivanjem proceduralnih dokumenata i za to da se dokumenti predstavljaju učesnicima u postupku, osim za uručenje radnje tuženom; 7) izostaviti postupak prije suđenja ili sudsku sjednicu; 8) uzimati dokaze prema svojoj inicijativi; 9) donijeti presudu o materiji bez opisnog dijela i izjave o razlozima; 10) proglasiti da je odluka koja je donesena u materiji bez odlaganja izvršiva takođe i u drugim slučajevima osim onih koji su propisani u zakonu ili bez obezbjeđenja koje je propisano zakonom. (2) U predmetu koji je konkretno opisan u pododjeljku (1) ovog odjeljka, sud garantuje da se temeljna prava i slobode i suštinska proceduralna prava učesnika u postupku poštuju i da će se učesnika u postupku saslušati ako on ili ona to zatraži. Za tu namjenu ne mora da se održava sjednica suda. (3) Sud može da održava postupke na način koji je konkretno propisan u pododjeljku (1) ovog odjeljka bez potrebe da se o tome donosi posebna presuda. Učesnici u postupku će i dalje biti obaviješteni od strane suda o svom pravu da ih se sasluša na sudu. Odredbe o sporovima male vrijednosti koje su u najvećoj mjeri lakonske dostupne su u Njemačkoj i Austriji. Prema tome, u Njemačkoj, samo jedan kratak tekst u Zakonu o parničnom postupku daje sudovima slobodu odlučivanja pri implementaciji opštih pravila u sporovima sa vrijednošću do 600 eura. Dodatni tekst ograničava u značajnoj mjeri žalbe za sporove koji su ispod istog praga. Zakon o parničnom postupku, Njemačka Član 495a Postupci koji se obavljaju po ravnopravno primjenjivanom slobodnom odlučivanju suda Sud može da odluči, prema svom ravnopravno primjenjivanom slobodnom odlučivanju, o tome kako da implementira svoje postupke ako vrijednost spora ne premašuje iznos od 600 eura. Nakon što se odgovarajuća primjena izvrši, materija se mora rješavati usmenim argumentom. U Austriji postoje različiti novčani pragovi koji su vezani za različita pojednostavljenja. Ovo nije postupak za sporove male vrijednosti u klasičnom značenju. Ipak, instruktivno je da ovo istražiti zbog bliskih veza austrijske pravne tradicije i pravnih sistema zemalja koje su nekada bile dio SFRJ. Korisno je i primijetiti da ima sistema u kojima različiti pragovi mogu da otključaju različite tipove proceduralnih pojednostavljenja. 76 Aneks 6: Elektronska anketa Rezultati ankete na bosanskom / srpskom / hrvatskom jeziku dostupni su na: http://pubdocs.worldbank.org/en/631931563396220423/Component-2-Fast-Tracking- Small-Claims-in-BiH-Annex-Survey-Results Anketa o sporovima male vrijednosti Ova anketa sprovodi se u okviru Programa tehničke podrške za privredno pravosuđe koji implementira Svjetska banka, a finansira Fond za dobro rukovođenje Ujedinjenog Kraljevstva. Namjena ankete je da se dobiju informacije o stavovima pravne zajednice BiH vezano za parnice za sporove male vrijednosti i mogućnosti za njihovo unaprjeđivanje. Rezultati studije koristiće se u komparativnoj analizi postupaka za sporove male vrijednosti u BiH i različitim oblastima odgovornosti EU. 1. Šta ste po profesiji? • Sudija • Sudski saradnik • Advokat • Pravnik • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 2. U kojem entitetu BiH radite (možete da izaberete više od jednog odgovora)? • Federacija BiH • Republika Srpska • Distrikt Brčko 3. Koliko često radite na postupcima za sporove male vrijednosti? • Najveći dio mog posla odnosi se na sporove male vrijednosti • Oko polovine mog posla odnosi se na sporove male vrijednosti • Manji dio mog posla odnosi se na sporove male vrijednosti • Ne radim na sporovima male vrijednosti 4. Šta mislite o nivou praga ispod kog se primjenjuju pravila za sporove male vrijednosti? • Prag je prikladan • Prag je previsok • Prag je prenizak • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 5. Kakvi su Vaši utisci vezano za sudske takse u predmetima sporova male vrijednosti? 77 • Stranke ih obično plaćaju unaprijed • Stranke ih obično ne plaćaju unaprijed • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 6. Da li mislite da bi sudske takse u BiH mogle da se reformišu na jedan od sljedećih načina (možete da izaberete više od jednog odgovora)? • Plaćanje taksi unaprijed bi trebalo da bude obavezno, osim u predmetima u kojima je stranku sud oslobodio od obaveze plaćanja takse • Jedinstvena taksa bi trebalo da dospijeva za razmatranje predmeta u jednoj instanci (umjesto odvojenih taksi za tužbu, za presudu i za odgovor tuženog) • Takse bi trebalo da budu smalene • Takse bi trebalo da budu povećane • Nikakve promjene ne treba da se izvrše • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 7. Mislite li da bi podnošenje tužbi za sporove male vrijednosti trebalo da se pojednostavi na neki od sljedećih načina (možete da izaberete više od jednog odgovora)? • Uvođenje obrazaca za podnošenje sporova male vrijednosti • Uvođenje elektronskog portala za podnošenje sporova male vrijednosti • Obezbjeđivanje pomoći podnosiocu od strane sudskog osoblja za podnošenje sporova male vrijednosti • Nikakve promjene ne treba da se izvrše • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 8. Mislite li da bi sud trebalo da ima pravo slobodnog odlučivanja o tome da li d a primjenjuje postupak za sporove male vrijednosti ili ne, na osnovu stepena kompleksnosti predmeta? • Da • Ne • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 9. Mislite li da bi u BiH faza predmeta sporova male vrijednosti prije suđenja mogla da bude skraćena na neki od sljedećih načina (možete da izaberete više od jednog odgovora)? • Eliminisanje faze prije suđenja u potpunosti i pozivanje tuženog na glavno ročište zajedno sa obavještenjem o tužbi • Zadržavanje dijela faze prije suđenja koji je u pisanom obliku (tj. razmjena dokumenata), ali eliminisanje ročišta prije suđenja • Zadržavanje ročišta prije suđenja ali eliminisanje razmjene dokumenata 78 • Uvođenje kraćih rokova za fazu prije suđenja • Nisu neophodne nikakve promjene faze prije suđenja • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 10. Mislite li da bi se ijedno od sljedećih pojednostavljenja pravila o dokazima moglo uvesti u postupak za sporove male vrijednosti (možete da izaberete više od jednog odgovora)? • Dozvoljavanje sudu slobodnog odlučivanja pri odbijanju da prihvati određene dokaze, ako oni nisu dovoljno relevantni ili je njihovo prikupljanje preskupo • Dozvoljavanje sudu da prihvati pisane izjave svjedoka umjesto njihovog ispitivanja pod zakletvom na sudskom ročištu • Dozvoljavanje sudu da prihvati pisane izjave sudskih vještaka umjesto njihovog ispitivanja pod zakletvom na sudskom ročištu • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 11. Mislite li da bi se moglo uvesti ijedno od sljedećih pojednostavljenja pravila o ročištima za postupak za sporove male vrijednosti (možete da izaberete više od jednog odgovora)? • Dozvoljavanje sudu da razmatra predmet isključivo u pisanom obliku, osim u slučaju da ijedna od stranaka konkretno zatraži ročište • Pojednostavljivanje zahtjeva za protokolisanje ročišta • Zahtijevanje od suda da donese presudu o predmetu u ne više od jednog ročišta • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 12. Mislite li da bi sadržaj sudske presude u predmetima sporova male vrijednosti trebalo da se skrati / pojednostavi u poređenju sa opštim parničnim postupkom ? • Da • Ne • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 13. Da li mislite da bi trebalo da se ijedno od sljedećih pojednostavljenja uvede i u žalbeni postupak za sporove male vrijednosti (možete da izaberete više od jednog odgovora)? • Na nivou žalbe, sporove male vrijednosti mogao bi da razmatra samo jedan sudija, umjesto vijeća od tri sudije • Na nivou žalbe, ne bi trebalo da se održavaju ročišta za predmete sporova male vrijednosti • Na nivou žalbe bi trebalo da se skrate rokovi za sporove male vrijednosti • Nema potrebe za pojednostavljenjima za sporove male vrijednosti na nivou žalbe • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 79 14. Šta mislite o trajanju postupka za sporove male vrijednosti u Federaciji BiH? • Mnogo su kraći od opšteg postupka • Neznatno su kraći od opšteg postupka • Nema razlike koja bi mogla da se primijeti • Neznatno su duži od opšteg postupka • Mnogo su duži od opšteg postupka • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 15. Šta mislite o trajanju postupka za sporove male vrijednosti u Republici Srpskoj? • Mnogo su kraći od opšteg postupka • Neznatno su kraći od opšteg postupka • Nema razlike koja bi mogla da se primijeti • Neznatno su duži od opšteg postupka • Mnogo su duži od opšteg postupka • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 16. Šta mislite o trajanju privrednih sporova male vrijednosti u poređenju sa građanskim sporovima male vrijednosti u Federaciji BiH? • Privredni sporovi su mnogo kraći od građanskih • Privredni sporovi su neznatno kraći od građanskih • Nema razlike koja bi mogla da se primijeti • Privredni sporovi su neznatno duži od građanskih • Privredni sporovi su mnogo duži od građanskih • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 17. Šta mislite o trajanju privrednih sporova male vrijednosti u poređenju sa građanskim sporovima male vrijednosti u Republici Srpskoj? • Privredni sporovi su mnogo kraći od građanskih • Privredni sporovi su neznatno kraći od građanskih • Nema razlike koja bi mogla da se primijeti • Privredni sporovi su neznatno duži od građanskih • Privredni sporovi su mnogo duži od građanskih • Drugo (molimo da opišete konkretnije) 18. Kakve preporuke imate za unaprjeđivanje postupka za sporove male vrijednosti u FBiH? Molimo da opišete podrobnije: 19. Kakve preporuke imate za unaprjeđivanje postupka za sporove male vrijednosti u RS? 80 Molimo da opišete podrobnije: 20. Kakve preporuke imate za unaprjeđivanje postupka za sporove male vrijednosti u Distriktu Brčko? Molimo da opišete podrobnije: 81